Dijete i digitalni predatori (Epizoda 6)

Digitalni predatori su negativna pojava u savremenom dobu koja se manifestuje kroz korištenje digitalnog prostora kao sredstva lakšeg kontakta sa malom djecom i adolescentima kako bi im se potencijalno naškodilo u njemu ili van njega.

DIGITALNI PREDATORI

Digitalni prostor je bogat resurs za djecu koji im daje pristup ogromnoj količini korisnih informacija i u ovom novom dobu digitalnih tehnologija olakšava im da budu u kontaktu sa drugima u digitalnom prostoru uz pomoć ogromnog broja tehnoloških platformi, uključujući društvene medije, elektronsku poštu i tekstualne poruke. Nažalost, ovaj tehnološki napredak sa sobom donosi i sigurnosni rizik od susreta sa digitalnim predatorima.

Digitalni predatori su odrasle osobe koje najčešće seksualno motivisani prilaze djeci i tinejdžerima u digitalnom prostoru kako bi iskoristili njihovu nevinost i neiskustvo. Oni preuzimaju lažne digitalne identitete i koriste sobe za dopisivanje (eng. chat rooms), stranice za igre i društvene medije kao i svi ostali korisnici digitalnog prostora. Međutim, za razliku od drugih korisnika digitalnog prostora, oni traže mlade osobe koje je lako izmanipulisati tako što će se “povezati” sa njima na nivou njihovih životnih situacija i govoriti sa njima o njihovim zajedničkim borbama i zajedničkim pogledima na život.

Suprotno raširenom mišljenju da su digitalni predatori neiskreni prema djeci, istraživanje je pokazalo da oni rijetko lažu o svojim godinama ili motivima. Oni su najčešće iskreni u vezi svojih godina, oni obasipaju djecu pažnjom, simpatijom, privrženošću i ljubaznošću, kako bi ih uvjerili da ih vole i razumiju. U najvećem broju slučajeva, digitalni predatori su osobe koje dijete već poznaje, a koje iskorištavaju mogućnost privatne komunikacije u digitalnom prostoru, a u određenom manjem broju slučajeva to su osobe koje dijete ne poznaje u stvarnom životu.

Ciljevi digitalnih predatora se razlikuju, pa će jedni od njih tražiti lični seksualni susret, drugi od njih će težiti da razviju digitalni seksualni odnos, a treći će pokušati da dobiju kompromitujuće fotografije ili video snimke seksualnog sadržaja koji se poslije mogu koristiti za ucjenjivanje. Istraživanje je pokazalo da postoje i preklapanje između ovih ciljeva, jer su digitalni predatori često oportunistički orijentisani, pa će prilagoditi svoje ciljeve i strategije onome čemu smatraju da je dijete spremno učiniti.

 

ŠTA SU RIZICI I OPASNOSTI?

Najveća opasnost koja dolazi iz neprikladne veze između djeteta i digitalnog predatora u digitalnom prostoru je potencijalna opasnost za sastanak u stvarnom fizičkom svijetu. Nažalost, dijete će često pristati na ovakav susret, jer je naučilo da vjeruje svom “digitalnom prijatelju”.

Pored toga, manja djeca ili tinejdžeri koji nisu otišli toliko daleko da se lično sastanu sa predatorom, mogu doživjeti negativne posljedice u vidu problema sa mentalnim zdravljem, jer su vidjeli slike ili drugi sadržaj (toksični sadržaj) za koji svojim uzrastom nisu bili mentalno i emocionalno spremni. To može izazvati depresiju i povučenost, kao i izolaciju od porodice i prijatelja. Zbog toga bi roditelji posebno trebali biti upoznati sa slijedećim opasnostima koje digitalni predatori predstavljaju u digitalnom i stvarnom fizičkom svijetu:

 

Internet trgovina djecom

Digitalne tehnologije su omogućile obilje pozitivnih stvari, ali, uz to je došlo i do pojave negativnih efekata njihovog korištenja, a jedna od najgorih jeste trgovina djecom. Djeca koja su žrtve trgovine ljudima se regrutuju, prevoze, skrivaju ili primaju u svrhu eksploatacije. Ona mogu biti prisiljena da rade u radionicama, gradilištima, u kućama kao kućne sluge, na ulicama kao prosjaci, u ratovima kako vojnici, na farmama, restoranima ili hotelima. Nekada su primorana da rade u bordelima i striptiz klubovima ili za pružanje usluga pratnje i masaže. Trgovina ljudima (pa i djecom) na internetu, prema Ujedinjenim nacijama obuhvata tri elementa:

• Čin: Regrutovanje, namamljivanje žrtava, transport, transfer, sakrivanje ili prijem,
• Sredstva:  Prijetnja ili upotreba sile, prinuda, otmica, prevara, obmana, zloupotreba moći ili ranjivosti, davanje isplata ili beneficija osobi koja kontroliše žrtvu,
• Svrha: U svrhu eksploatacije, koja uključuje iskorištavanje za prostituciju, seksualnu eksploataciju, prisilni rad, ropstvo ili slične prakse i vađenje organa.

 

Kako bi bili u mogućnosti da identifikuju svoje žrtve u digitalnom prostoru, trgovci ljudima traže sljedeće karakteristike kod djece koja koriste digitalne tehnologije:

• Nedostatak roditeljske kontrole,
• Druženje sa strancima,
• Razgovori sa seksualnom tematikom,
• Spremnost djece za dijeljenje seksualnih sadržaja koji su sami stvorili.

 

Trgovci ljudima obično često djeluju u oblastima u blizini transportnih čvorišta; auto-putevi i aerodromi su popularna mjesta koja im omogućavaju da namame dijete i brzo otputuju, pre nego što porodice uopšte shvate da im je dijete oteto. Zbog toga, djeca koja završe kao žrtve trgovine ljudima, često nikada više ne vide svoje domove i primorani su da se pomire sa novim životom kao djeca robovi.

Materijali o seksualnom zlostavljanju djece

Materijali o seksualnom zlostavljanju djece mnogo bolje definišu suštinu problema u odnosu na termin “dječija pornografija”, a odnosi se na materijale koji prikazuju radnje seksualnog zlostavljanja ili se fokusiraju na genitalije djeteta. Ovaj termin se može koristit u širem smislu da obuhvati sav drugi seksualno orijentisan materijal koji prikazuje djecu. Ti materijali obično uključuju djecu svih uzrasta, dječake i djevojčice i razlikuju se po stepenu ozbiljnosti zlostavljanja i djela u rasponu od seksualnog poziranja djece do grubog napada.

 

Virtualna dječja pornografija

Iako je virtualna dječja pornografija, obuhvaćena terminom materijali o seksualnom zlostavljanju djece, potrebno ju je posebno istaći. U ovom slučaju se govori o digitalno generisanim materijalima o seksualnom zlostavljanju djece koji obuhvaćaju sve oblike materijala koji predstavljaju djecu uključenu u seksualne aktivnosti ili na seksualno orijentisan način. Važno je napomenuti  da oni ne prikazuju pravo dijete, već umjetno kreirano dijete nastalo uz pomoć raznih digitalnih alata i to je ono što se naziva “virtualna dječja pornografija”.

 

Digitalno zavođenje

Digitalno zavođenje (eng. online grooming) djeteta u seksualne svrhe podrazumijeva komunikaciju sa djetetom korištenjem digitalnih tehnologija sa jednim namjerom: uspostaviti odnos s djetetom kako bi se olakšao seksualni kontakt u digitalnom prostoru ili van njega.

Kada digitalni predator uspostavi odnos on pokušava da “zavede” svoju žrtvu na više mogućih načina. U nekim slučajevima će to biti postepen proces izgradnje emocionalne veze i pretvaranja u romantičnu vezu, a u drugim slučajevima će doći do brzog uvođenja seksualne teme ili sadržaja u međusobnoj komunikaciji. Bez obzira koji je slučaj u pitanju, digitalni predator ima dvostruki cilj: desenzibilizacija – navikavanje djeteta na seksualne razgovore ili slike  i preoblikovanje romantičnih ili seksualnih odnosa između djece i odraslih kao normalnih, a ne štetnih.

U nastavku procesa zavođenja, digitalni predator će preduzimati razne korake kako bi procijenio kako će dijete reagovati na nastavak zavođenja, kako bi otkrio da li i u kojim situacijama je u mogućnosti da se sa djetetom sretne ili poveže bez nadzora roditelja i osigura da dijete nikome ne priča o njihovom odnosu. U ovim vezama djeca se zapetljaju i u takvom stanju se suočavaju sa prijetnjama digitalnog predatora da će ih okriviti, prekinuti vezu i okončati emocionalne i materijalne potrebe koje se povezuju sa vezom, što dijete može dovesti u situaciju da se osjeća da će ga gubitak veze i posljedice razotkrivanja poniziti i učiniti još najpoželjnijim.

Nakon toga može početi proces koji uključuje manipulaciju ili podsticanje na učešće u različitim oblicima iskorištavanja ili nasilnih seksualnih aktivnosti kao što je vršenje seksualnih radnji ispred web kamera ili proizvodnja materijala sa temom seksualnog zlostavljanja djece.

 

Sexting

Sexting se odnosi na proces kojim neko namjerno dijeli seksualno eksplicitne poruke, slike i video materijale drugih ili svoje slike i video materijale seksualne prirode. To obično podrazumijeva primanje ili slanje:

• golih ili polugolih slika,
• slika donjeg rublja,
• seksi fotografija, poruka ili video snimaka.

 

Smatra se da su današnji tinejdžeri skloni razmjenjivanu tekstualnih poruka i slika sa seksualnom konotacijom, pre svega zato što su pod stalnim „pritiskom“ vršnjaka ili medija, što prema upozorenjima sociologa predstavlja sve veći problem u modernom društvu. S jedne strane, djeci se putem medija, muzičkih spotova, reklama i filmova nude pogrešni seksualni uzori i neadekvatni modeli seksualnog ponašanja.

S druge strane, dostupnost sextinga raste proporcionalno sa stalnim tehnološkim napretkom, posebno kada skoro svaki tinejdžer posjeduje moderni pametni telefon sa dobrom kamerom i stalnom internet konekcijom. Uzimajući sve ovo u obzir,  mogućnost kontrole ove pojave od strane roditelja, nastavnika i drugih stubova zajednice, praktično je svedena na krajnji minimum. Mlade osobe su jednostavno pritisnute od strane modernog, konkurentnog društva da previše rano izraze svoju seksualnost, bez spoznaje u šta se upuštaju kada počnu da sa bliskim ili nepoznatim osobama razmjenjuju sadržaje sa seksualnom konotacijom. Sve to povećava opasnost od neprimjerenog kontakta sa strancima i potencijalno opasnim osobama.

 

Seksualna iznuda

Seksualna iznuda ili sextortion je vrsta ucjene u kojoj digitalni predator prevari ili primora, u ovom slučaju dijete, da podjeli seksualno eksplicitne slike ili video zapise o sebi. Nakon toga on prijeti njihovom objavom ako dijete ne plati, ne pristane na fizički susret ili ne pristane da pošalje još takvih fotografija ili video snimaka.

Komunikacija između digitalnog predatora i djeteta koja dovodi do seksualne iznude može biti pokrenuta putem teksta, aplikacije za društvene medije, internet stranice za igre ili bilo koje druge digitalne tehnologije za komunikaciju između korisnika. Cilj je je da digitalni predator dobije kompromitujuću fotografiju ili video zapis od djeteta kako bi mogao uputiti prijetnje koje idu do toga da će objaviti sadržaj ili čak povrijediti dijete ako ono ne pošalju više kompromitujućeg materijala ili ne ispuni neke druge njegove zahtjeve. Ova emocionalno mučna situacija može izazvati stid, strah i zbunjenost kod djece kojoj će možda biti previše neprijatno da zatraže pomoć ili prijave zlostavljanje.

Iako, u ovakvim situacijama rijetko dolazi do sastanka sa djetetom licem u lice, emocionalni i fizički uticaj seksualnog zlostavljanja može biti razoran. Stalne prijetnje i uznemiravanje kod djeteta mogu izazvati osjećaj straha, usamljenosti, srama i očaja dovodeći dijete u poziciju da se osjećaja kao da nemaju izlaz takve situacije.

Seksualno zlostavljanje djece uživo na internetu

Digitalni predatori koji gledaju seksualno zlostavljanje djece na internetu dobijaju pristup ovom sadržaju preko posrednika. Ti posrednici ponekad mogu biti članovi porodice djeteta ili ljudi koji se brinu o njemu, a koji primoravaju dijete ili manipulišu njim kako bi “nastupalo” ispred kamere računara ili telefona.

Ove radnje su obično unaprijed dogovorene između posrednika i digitalnih predatora, uz upotrebu digitalne platforme koja podržava prenos video sadržaja uživo. Pristup ovom sadržaju je obično dogovoren preko poruka, elektronske pošte ili telefonom, pri čemu su se obije strane dogovorile o cijeni koju će gledalac platiti. Kako bi se izbjegla sumnja, plaćanje se obično vrši u malim iznosima koji ne privlače pažnju organa za sprovođenje zakona u potrazi za sumnjivim transakcijama.

 

KAKO PREPOZNATI DIGITALNOG PREDATORA?

Da bi prepoznali digitalnog predatora, važno je da i roditelji i djeca budu svjesni određenih znakova upozorenja. Iako stereotip o digitalnom predatoru možda nije uvijek istinit, postoje neke karakteristike koje su kroz studije identifikovane kao značajno povezane sa ovim osobama. Stoga bi roditelji trebalo da razgovaraju sa svojom djecom o sljedećim znakovima koji ukazuju na digitalnog predatora:

Prema nekim analizama i statistikama digitalni predatori su skoro uvijek muškarci i to sa 100% učešćem; takođe su bijelci i to u 91% slučajeva. Ove analize su naravno rađene u Sjedinjenim Američkim Državama gdje je ovakav rasni uzorak moguć. I ono što je sociološki najzanimljivije u 91% slučajeva digitalni predatori su zaposleni sa punim radnim vremenom, dakle materijalno su situirani. Važno je napomenuti da ne odgovaraju svi digitalni predatori ovom statističkom opisu. Uobičajena taktika koju koriste digitalni predatori su pretjerani komplimenti. Često koriste laskanje i manipulaciju kako bi stekli povjerenje i emocionalnu kontrolu nad djecom. Dakle, oni mogu da komentarišu fotografije ili objave koje su djeca podijelila, čineći da se osjećaju dobro u ovom trenutku, ali ih to potencijalno izlaže riziku.

Još jedno upozorenje uključuje traženje ličnih podataka kao što su puna imena, adrese, brojevi telefona ili podaci o školi. Oni takođe mogu pokušati da uključe djecu u privatne razgovore bez odgovarajućeg nadzora. Digitalni predatori  takođe mogu da koriste prijetnje ili taktike zastrašivanja da kontrolišu odnos i zadrže žrtve. Ovo može uključivati prijetnje da će otkriti lične podatke ako ne ispoštuju određene zahteve ili davanje lažnih obećanja kojima je djeci teško odoljeti.

Pored toga, digitalni predatori često pokušavaju da izoluju svoje žrtve od prijatelja i porodice tako što podstiču tajnu komunikaciju ili obeshrabruju kontakt sa drugima. Oni takođe mogu koristiti višestruke naloge na društvenim mrežama ili lažne identitete kako bi zadržali prisustvo u životu djeteta, a da ne budu otkriveni. Od suštinskog je značaja da i roditelji i djeca budu svjesni ovih znakova upozorenja i otvoreno razgovaraju o njima. Treba ohrabriti djecu da podjele sve zabrinutosti koje imaju u vezi sa digitalnim interakcijama i podsjetiti ih da je važno da nikada ne čuvaju tajne od odraslih u koje mogu imati povjerenje. Pored toga, potrebno je se uvjeriti da dijete razumije važnost ne dijeljenja ličnih podataka sa strancima u digitalnom prostoru i da komunicira samo na javnim forumima ili sa prijateljima koje poznaje u stvarnom životu.

Na kraju, prepoznavanje digitalnih predatora može biti izazovno zbog njihove sposobnosti da se preruše, ali biti svjestan uobičajenih ponašanja kao što su pretjerani komplimenti, zahtevi za ličnim podacima, prijetnje ili taktike zastrašivanja i pokušaji da se žrtve izoluju od drugih je ključno kako  za roditelje tako i za djecu. Otvorena komunikacija o ovim temama i postavljanje jasnih granica za digitalne interakcije mogu pomoći u zaštiti djeteta od potencijalnog ugrožavanja njegove bezbjednosti i psihofizičkog stanja.

 

ZAŠTITA

Kako bi zaštitili svoju djecu od digitalnih predatora, roditelji mogu koristiti sljedeće preporuke:

1. Razgovarati sa svojim djetetom o digitalnim predatorima, objašnjavajući im šta su digitalnim predatori na način koji odgovara njihovom uzrastu. Uvjeriti se da razumiju da nisu svi koje sretnu u digitalnom prostoru oni za koje tvrde da jesu i da neki ljudi mogu pokušati da manipulišu ili da im naškode. Podstaknuti otvorenu komunikaciju i podsjetiti ih da je u redu da se obrate svojim roditeljima u vezi bilo kakvih nedoumica,
2. Pomoći djetetu da podesi svoje naloge na društvenim mrežama, profile za igre i druge digitalne platforme sa jakim podešavanjima privatnosti. Ovo uključuje postavljanje profila na privatne, ograničavanje ko može da ih kontaktira ili traži prijateljstvo, kao i korištenje autentifikacije u dva koraka (eng. two-factor authentication – 2FA) gdje je to moguće,
3. Pratiti aktivnosti djeteta na mreži pazeći šta radi u digitalnom prostoru bez narušavanja njegove privatnosti. Koristiti softver za roditeljski nadzor ako je potrebno da se nadgleda upotreba interneta i blokira pristup neprikladnim internet lokacijama. Softver za roditeljski nadzor može pomoći da se dijete zaštiti od toksičnog sadržaja i spriječiti ga da pristupi materijalu neprikladnom za njegov uzrast. Takođe može blokirati određene aplikacije ili funkcije koje mogu predstavljati rizik. Međutim, treba imati na umu da nijedan alat nije siguran i da je od suštinskog značaja da roditelji vode stalne razgovore sa svojim djetetom o bezbjednosti u digitalnom prostoru,
4. Dijete treba naučiti o važnosti ličnih podataka, treba mu pomoći da shvati koliko je važno da lične podatke ne dijeli sa strancima u digitalnom prostoru. Ovo uključuje njegovo puno ime, adresu, broj telefona, adresu elektronske pošte, naziv škole ili bilo koje druge osjetljive detalje koji bi mogli da se koriste za njegovu identifikaciju ili lociranje. Dijete treba podsjetiti da ovu vrstu informacija treba da dijeli samo sa odraslim osobama od povjerenja, a nikako sa ljudima koje upoznaju u digitalnom prostoru,
5. Potrebno je podstaknuti otvorenu komunikaciju i stvoriti siguran prostor za dijete da otvoreno priča o svojim iskustvima u digitalnom prostoru bez straha od osude ili kazne. Djetetu treba objasniti da su roditelji tu da ga podrže ako naiđe na bilo šta u vezi neprijatnim iskustvima, kao što su neželjene poruke od stranaca ili neprikladan sadržaj,
6. Roditelji treba da budu informisani o najnovijim trendovima i rizicima vezanim za digitalne predatore čitajući članke, pohađajući radionice i družeći se sa drugim roditeljima. Nova saznanja treba na adekvatan način podijeliti sa djetetom kako bi moglo da donosi pravilne odluke kada koristi tehnologiju,
7. Ako roditelji posumnjaju da neko pokušava da kontaktira ili seksualno zavodi dijete u digitalnom prostoru, to trebaju prijaviti nadležnim organima što je pre moguće. Ovo može uključivati agencije za sprovođenje zakona, platforme društvenih medija ili dobavljače internet usluga. Roditelji bi trebalo da obezbijede sve relevantne informacije, kao što su korisnička imena, snimci ekrana svih sumnjivih poruka i slično,
8. Roditelji bi trebalo da instaliraju renomirani bezbjednosni softver na svim uređajima koje koristi dijete, kako bi ono bilo zaštićeno od zlonamjernog sadržaja koji bi ga mogao izložiti riziku. Rizici mogu obuhvatati instalaciju zlonamjernog softvera koji može omogućiti zlonamjernim akterima da preuzmu kontrolu nad uređajem i na taj način dođu do kontrole nad kamerom uređaj i špijuniraju dijete, odnosno do pristupa porukama, slikama, video snimcima ili nalozima na društvenim mrežama i drugim digitalnim platformama. Bezbjednosni softver treba da je redovno ažuriran, kako bi se osiguralo da je efikasan protiv najnovijih prijetnji.

ZAKLJUČAK

U tekstu iznad omogućen je osnovi uvid u strategije koje koriste digitalni predatori. Suprotno popularnom vjerovanju, ovi pojedinci rijetko prikrivaju svoje godine ili namjere. Umjesto toga, koriste taktike kao što je obasipanje mladih pažnjom i naklonošću kako bi uspostavili emocionalne veze i izgradili povjerenje. Jednom kada se uspostavi veza, oni mogu pokušati da “zavedu” svoje žrtve tako što će ih postepeno naviknuti na seksualni sadržaj ili brzo uvoditi seksualne teme u razgovore. Krajnji cilj je normalizacija romantičnih ili seksualnih odnosa između odraslih i maloljetnika. Ovdje je bitno napomenuti da je stereotip o digitalnim predatorima kao starijim muškarcima koji “varaju” djecu pogrešan i može ometati roditelje da preduzmu neophodne mjere predostrožnosti kako bi zaštitili svoju djecu. Prema istraživanjima, samo tri karakteristike su značajno povezane sa digitalnim predatorima: oni su pretežno muškarci, bijelci i imaju posao sa punim radnim vremenom.

Jedan značajan izazov u ​​zaštiti djece od digitalnih predatora je njihovo sve veće korišćenje društvenih mreža i servisa za razmjenu poruka. Ove platforme olakšavaju digitalnim predatorima da prepoznaju potencijalne žrtve, prikupe lične podatke i ostvare kontakt sa njima. Ova lakoća pristupa naglašava važnost edukacije roditelja o rizicima povezanim sa ovim tehnologijama i upoznavanja sa alatima za efikasno praćenje i kontrolu digitalnih aktivnosti djece. Razumijevanje strategija koje koriste digitalni predatori je ključno za rješavanje ovog problema i zaštitu djece od potencijalnih opasnosti i njihovih posljedica. Dosadašnja saznanja sugerišu da su digitalni predatori često otvoreni u vezi sa svojim namjerama i koriste taktike kao što su izgradnja emocionalnih veza i desenzibilizacija u svrhu manipulisanja žrtvama.

Roditelji igraju vitalnu ulogu u zaštiti djece od rizika povezanih sa digitalnim komunikacijama. Informisanjem o najnovijim trendovima i tehnologijama, postavljanjem jasnih smjernica za bezbjedno korišćenje interneta, praćenjem aktivnosti djece i održavanjem otvorenih linija komunikacije, roditelji mogu značajno smanjiti vjerovatnoću da dijete postane žrtva digitalnog predatora. Neophodno je prepoznati da se tehnologija brzo razvija i da se novi rizici stalno pojavljuju. Kao takvi, kontinuirano obrazovanje i svijest su ključni i za roditelje i za djecu u bezbjednom i odgovornom kretanju digitalnim svijetom. Ostajući informisani i pažljivi, roditelji mogu zaštiti svoju djecu od digitalnih predatora i osigurati njihovu bezbjednost dok istražuju ogromne mogućnosti koje digitalni prostor nudi.

Dijete kao digitalni sadržaj? (Epizoda 5)