Društveni mediji: Privatnost (Epizoda 5)

Društveni mediji su postali najpopularnije platforme na kojima ljudi provode svoje vrijeme zbog ispunjavanja prirodne potrebe za potvrđivanjem i osjećaja uključenosti.

Društveni mediji: Privatnost; Dizajn: Saša Đurić

PRIVATNOST

Društveni mediji olakšavaju ovaj proces, jer svaki put kada korisnik dobije obavještenje da se nekome sviđa njegov najnoviji post, korisnik osjeti potrebu da otvori aplikaciju i provjeri obavještenje. Pored toga, oni pomažu ljudima da komuniciraju sa drugima korisnicima sa sličnim stavovima, što je i  bio osnovni razlog zašto su stvoreni društveni mediji. Međutim, danas su društveni mediji sve više sredstvo kojim se korisnici iskorištavaju da bi se zaradio novac zadiranjem u njihovu privatnost.

Objavljivanje podataka

Svaki korisnik upotrebom Interneta ostavlja trag podataka. Posmatrajući korisnike koji uđu u proces registracije na društvenom mediju, taj proces završavaju tako što ostave podatke kao što su datum rođenja, mjesto stanovanja, broj telefona i slično. Nakon toga, ti podaci više nisu privatni. U zavisnosti od koncepta društvenog medija, korisnici prave svoj profil u kojem ostavljaju dodatne podatke kako što su pol, godine, informacije o porodici, interesovanja, podaci o obrazovanju i zaposlenju. Svi ovi podaci olakšavaju korisnicima društvenog medija da se povežu da drugim korisnicima.

Neki društveni mediji koriste i opciju statusa, kako bi korisnicima olakšali da veoma brzo ažuriraju sve promjene nastale u njihovim podacima. Tu još i mogućnost geolokacije korisnika koja bi trebala da im olakša da dobijaju lokalne informacije i sadržaje, kao i jednostavnije povezivanje da drugim korisnicima u blizini. Na kraju tu je i dijeljene sadržaja, gdje društveni mediji ohrabruju korisnike da dijele sadržaj kao što su komentari, slike, muzika, video i veze ka drugim Internet stranicama.

Svi ovi podaci koje korisnici objave na društvenim medijima otkrivaju ponešto, pogotovo kada se stave u kontekst, onda mogu odati neke stvari o korisnicima koje oni ne bi željeli podijeliti na društvenom mediju. Pored toga, svaka društveni medij korisnicima omogućava da objave neke informacije koje su potpuno javno dostupne. To može biti bilo šta, od korisničkog imena preko pojedinačnih objava, do cijelog naloga. Međutim, mnogi korisnici ne znaju da možda postoje i drugi podaci koje javno dijele, a da toga nisu svjesni, zbog toga što postoje i manje očigledni načini kojim se korisnički podaci mogu tretirati kao javni bez dozvole korisnika.

Ono što je ovdje posebno zanimljivo da spajanjem svih ovih objavljenih podataka sa podacima nastalim u različitim situacijama i kombinovanjem tih različitih skupova podataka međusobno, dolazi se novih saznanja i vrijednosti za različite zainteresovane strane. Na ovaj način objave na društvenim medijima mogu otkriti podatke o stavovima, koji obuhvataju osjećanja i emocije, a to se postiže mjerenjem reakcije kako se korisnici osjećaju u vezi sa određenim porukama i sadržajem. Podaci o stavovima se mogu koristiti za ankete, intervjue, preglede, povratne informacije, preferencije i žalbe. Ovi podaci o preferencijama na društvenim medijima otkrivaju kako korisnik podržava različite ideje, aktivnosti i sadržaje, kao što su politika, hrana, žanrovi zabave i vjerska uvjerenja.

Značaj privatnosti

 Privatnost društvenih medija odnosi se na lične i osjetljive informacije koje ljudi mogu saznati o korisnicima iz njihovih naloga. Ove informacije se mogu namjenski dijeliti kao što su javni profili i objave ili nesvjesno kao što su Internet stranice za dijeljene podataka koje djele podatke sa drugim kompanijama i marketinškim agencijama na društvenim medijima. Ono što još više zabrinjavajuće je da neki društveni mediji prikupljaju korisničke podatke o korisnicima koji čak nemaju nalog, a ovi takozvani “profili u sjenci” se obično koriste za ciljanje korisnika oglasima na drugim povezanim Internet lokacijama.

Korisnici vrlo često mogu primijetiti da reklame koje vide dok koriste različite Internet lokacije često prikazuju stvari koje tog korisnika obično interesuju. Oglašivači su davno shvatili da se društveni mediji mogu koristiti kao alat za ciljanje kupaca i stvaranje potražnje. Njima je prilično lako doći do saznanja o tome šta korisnike interesuje i šta korisnici vole, posmatrajući samo njihove aktivnosti društvenim medijima. Razlog zašto je to tako se krije u tome što društveni mediji prodaju korisničke podatke oglašivačima koji na osnovu tih podataka lakše ciljaju interesne grupe korisnika.

Tu su i vladine agencije i organi za sprovođenje zakona mogu pratiti društvene medije u potrazi za vrijednim informacijama. Organi za sprovođenje zakona mogu i nadziru društvene medije zbog nezakonitih aktivnosti. Tokom istrage, organi za sprovođenje zakona se često obraćaju profilima osumnjčenih ili potencijalno osumnjčenih osoba na društvenim medijima kako bi prikupili sve informacije do kojih mogu doći. Iako su društveni mediji usvojili sopstvene procedure za postupanje po zahtevima agencija za sprovođenje zakona, važno je imati na umu da stepen do kojeg ovi mediji sarađuju ili ne sarađuju sa organima za sprovođenje zakona možda i nije u potpunosti objašnjen u politici privatnosti.

Na kraju tu su i poslodavci kojima ništa ne zabranjuje da koriste društvene medije i sve informacije koje mogu prikupiti o kandidatu za donošenje odluke prilikom zapošljavanja. Iako tu možda postoje pravni rizici, uključujući i moguću diskriminaciju, poslodavci se sve više okreću društvenim medijima kako bi informisali o svojim potencijalno budućim radnicima. Za korisnike društvenih medija je važno da znaju koje informacije mogu da vide osobe koji nisu kontakti i da razmotre koji se zaključci iz njih mogu izvući.

Ali dok je većina korisnika društvenih medija zabrinuta šta oglašivači, agencije za sprovođenje zakona i poslodavci znaju o njima, veća opasnost je ono što prevaranti i zlonamjerni napadači znaju — i kako mogu da iskoriste te informacije. Kada se uzmu u obzir razna istraživanja koja pokazuju gubitke korisnika koji su prevareni u toku jedne godine na društvenim medijima, može se govoriti o devetocifrenom broju u američkim dolarima.

ZAKLJUČAK

Korisnici na društvenim medijima jednostavno nisu svjesni da i sa korisničkim nalogom gdje su uključena sva podešavanja privatnosti, trgovci podacima i zlonamjerni akteri mogu lako i jednostavno doći do informacija koje korisnici radije ne bih podijelili.

Na kraju, društveni mediji ne garantuju bezbjednost korisničkih podatka koji se nalaze na korisničkom profilu, a označeni su kao privatni. Bilo da se radi o sigurnosnoj ranjivosti, koja će biti brzo ispravljena ili napadu koji će biti zaustavljen, niko ne može garantovati da neće doći do curenja ili povrede podatka sa društvenih medija.

Zbog svega navedenog korisnici bi trebalo da znaju sve o problemima koji utiču na njihovu privatnosti podataka. Više o tome u sljedećoj epizodi…

Društveni mediji: Uticaj (Epizoda 4)

Društveni mediji: Problemi privatnosti (Epizoda 6)