Dijete i toksični digitalni sadržaj (Epizoda 4)

Toksični digitalni sadržaj je termin koji obuhvata nepristojne, agresivne i ponižavajući stavove i ponašanje kojimasu izloženi korisnici u digitalnom prostoru i posmatra se kroz interakciju između jednog ili više pojedinaca. Može da se manifestuje od prekomjerne upotrebe vulgarnosti do otvorenog govora mržnje.

UZROCI TOKSIČNOSTI

Masovna upotreba digitalnog prostora, bilo da se radi o televiziji, filmovima, video snimcima, video igrama, društvenim platformama ili aplikacijama za razmjenu poruka postala je glavni oblik zabave, kako odraslih tako i djece svih uzrasta.

U tom digitalnom prostoru se obično nalazi bezopasan sadržaj koji u mnogim slučajevima može biti informativan i edukativan. Najčešće sa dobrim efektima poboljšavanja kreativnosti, društvenih vještina i vještina čitanja kod djece. Međutim postoje jaki dokazi koji ukazuju na negativne efekte ukupnog digitalnog sadržaja na djecu. Ovi negativni efekti mogu da podstaknu negativno i agresivno ponašanje, neodgovorne seksualne odnose, konzumiranje alkohola ili droge, probleme sa samopouzdanjem u vezi sa izgledom ili mjestom u društvu, konzumaciju hrane sa malo hranjivih materija i previše sadržaja soli, šećera ili masti, ali i ponašanja vezana sa nasiljem kao što je smanjivanje emocionalne osjetljivosti, prihvatanja normalizacije nasilja, ali i pojave anksioznosti i straha.

Sigurno ne postoji roditelj koji je naišao na slučaj toksičnosti na mreži, pogotovo ako je bila usmjerena prema njegovom djetetu a da se nije zapitao “Kako bi neko mogao da kaže tako nešto?”. Činjenica je da većina ljudi ne bi moga da kaže tako nešto – bar ne licem u lice, jer način komunikacije u digitalnom prostoru nije uvijek u skladu sa ponašanjem licem u lice.

Sa porastom popularnosti upotrebe digitalnih tehnologija naučnici su počeli da istražuju zašto se ljudi ponašaju drugačije u digitalnom prostoru. Na kraju je to objašnjeno kroz takozvani “efekat dezinhibicije u digitalnom prostoru”, odnosno, pojedini korisnici digitalnog prostora daju sebi slobodu da djeluju prema vlastitim unutrašnjim porivima ili osjećajima, bez obraćanja pažnje na ograničenja koja zahtijevaju društvena pravila.

Teza na kojoj se zasniva tumačenje ovog efekta jeste da anonimnost i fizička nepovezanost digitalnog prostora narušavaju praćenje društvenih normi ponašanja, stvarajući osjećaj manje suzdržanosti i sposobnosti slobodnijeg izražavanja. U mnogim slučajevima, ovaj nedostatak suzdržanosti i praćenja društvenih pravila je bezopasan, jer je korisnicima digitalnog prostora lakše da podijele aspekte svoga života – tajne, nadanja, snove ili strahove. Međutim, ovo može dovesti i do toksičnosti, a osnovni razlog za to jeste što loše ponašanje u digitalnom prostoru najčešće ostaje nekažnjeno. Korisnici koji iskazuju toksičnost u digitalnom prostoru mogu biti grublji, kritičniji i otvorenije pakosni na mreži nego što bi bili u drugim okolnostima.

TOKSIČNI DIGITALNI SADRŽAJ

Svi problemi vezani za pitanje toksičnog sadržaja, zajedno sa njegovom potencijalnim štetnim posljedicama dovode do sve veće zabrinutosti kod psihologa koji se bave mentalnim zdravljem djece. Kada djeca počnu da istražuju Internet, mogu pronaći sadržaj koji nije prikladan za njihov uzrast, koji ih može uznemiriti ili zabrinuti.

Ponekad i najobičnija pretraga na Internetu može dovesti do ni malo nevinih rezultata, a ponekad će djeca sama istraživati određene stvari jer su radoznala. Važno je imati na umu da ono što jedan roditelj smatra neprikladnim i toksičnim za svoje dijete, vjerovatno se razlikuje od pogleda njegovog djeteta ili pogleda drugih roditelja na istu stvar, a na to naravno utiče i uzrast i nivo zrelosti djeteta.

Generalno toksičan sadržaj može da obuhvata informacije, slike ili video sadržaj koji može uznemiriti dijete, kao i materijale koji su namijenjeni za odrasle, netačne informacije ili informacije koje mogu da navedu dijete na nezakonito ili opasno ponašanje. Ovo bi se moglo odnositi na:

• Eksplicitni pornografski sadržaja,
• Sadržaj ispunjen psovkama,
• Sadržaj koji podstiče vandalizam, kriminal, terorizam, rasizam, poremećaje u ishrani ili samoubistva,
• Slike, video snimci ili video igre koje prikazuju nasilje ili okrutnosti prema drugim ljudima ili životinjama,
• Platforme bez moderacije u kojima se ne nadgleda razgovor ili ne zabranjuju neprikladni komentari,
• Seksizam i slično.

Ne postoji neko određeno pravilo, ali određene aktivnosti mogu povećati vjerovatnoću da će dijete vidjeti toksičan sadržaj, a to su:

• Pridruživanje društvenim mrežama, pogotovo ako dijete nije dostiglo preporučeni uzrast za korištenje društvene mreže,
• Igranje igara i korištenje aplikacija koje nisu prilagođene uzrastu djeteta,
• Gledanje uživo video sadržaja koji mogu da prikazuju toksičan sadržaj ili učešće u njima i nesvjesno iskorištavanje.

 

REAKCIJA DJETETA NA TOKSIČAN SADRŽAJ

Istraživanja pokazuju da djeca postaju sve aktivnija u korištenju digitalnih tehnologija i istraživanju digitalnog prostora, pa je velika vjerovatnoća da će vidjeti nešto što možda neće moći sami da shvate, a u mnogim slučajevima neće nikome reći ništa o onome šta su vidjela. Prema sprovedenom istraživanju Safeguarding Children – Hopes and Streams Report, jedno od petoro djece nije nikome izreklo najgoru stvar koja im se dogodila u digitalnom prostoru.

Roditelji treba da razumiju da djeca mogu doživjeti mnogo različitih emocija kada dođu u kontakt sa toksičnim sadržajem u digitalnom prostoru. U takvim situacijama ne postoji zamjena za razgovor sa djetetom o tome šta radi u digitalnom prostoru i stvaranja povjerenja da treba u takvoj situaciji da dođe i razgovara sa roditeljima o sadržajima koji ga uznemiravaju. Roditelji mogu da očekuju različita osjećanja kod djece koja dođu u kontakt sa toksičnim sadržajem, između ostalog:

• Zbunjenost ili neizvjesnost,
• Stid ili krivicu,
• Šok ili gađenje,
• Tugu,
• Uzbuđenje ili sreću.

Ovo djecu može učiniti nervoznom prilikom svake posjete Internetu ili mogu stalno razmišljati o nečemu što su vidjeli. U ovakvim situacijama je veoma važno znati na koji način umiriti djecu i pomoći im da znaju šta rade i gdje da traže podršku kada dođu u kontakt sa toksičnim sadržajem u digitalnom prostoru.

REAKCIJA RODITELJA NA TOKSIČAN SADRŽAJ

Roditelji moraju biti spremni na trenutke kada će tokom odrastanja djeci biti potrebna emocionalna podrška zbog kontakta djeteta sa toksičnim digitalnim sadržajem. Roditelji će vrlo vjerovatno morati da objasne nešto što je dijete uznemirilo, a ponekad će biti lakše za roditelje da izbjegnu određenu temu iz straha da će samo pogoršati situaciju.

Međutim, to neće biti dobro za dijete, jer će djetetu razgovor dati osjećaj uzdizanja iznad toksičnosti i pomoći da završi proces razumijevanja emocionalne situacije u kojoj se našlo. Ovo je mnogo lakše reći nego uraditi, ali učenje djeteta da u ranom uzrastu otvoreno razgovara sa roditeljima postavlja zdravu osnovu za doživotne zdrave mehanizme suočavanja sa toksičnim situacijama. Kada se roditelj nađe u situaciji da je dijete naišlo na toksičan sadržaj u digitalnom prostoru, oni mogu uraditi nekoliko stvari:

• Utvrditi da li je dijete slučajno naišlo na sadržaj ili je bilo radoznalo te krenulo u direktnu potragu. U slučaju da je slučajno naišlo na toksičan sadržaj, djeci je potrebno objasniti da to nije loše uz adekvatnu dozu razumijevanja,
• Ako je dijete krenulo direktno da traži određeni toksičan sadržaj, potreban je iskren razgovor o tome šta ga je to pokrenulo da to uradi i pomoći mu da kritičnije sagledava svoje postupke,
• Veoma je važno zadržati mir i pokazati razumijevanje tokom razgovora o tome šta je dijete vidjelo i kako se zbog toga osjeća kako bi se moglo procijeniti kakvu emocionalnu podršku treba,
• Ako roditelj smatra da će samo pogoršati situaciju razgovorom ili dijete ne može razgovarati sa roditeljem, dijete bi onda trebalo da razgovara sa stručnim osobama o tome šta možda osjeća,
• Ako roditelji nadziru upotrebu digitalnih tehnologija, a dijete je ipak došlo do toksičnog sadržaja, potrebno je provjeriti podešavanja softvera za roditeljski nadzor ili kontrolnih mehanizama na digitalnim platformama kako bi roditelji bili sigurni da su podešavanja postavljena na prave nivoe zaštite,
• Roditelji koji to nisu do tog trenutka učinili, mogu napraviti tehnološki ugovor koji će definisati jasne granice korištenja digitalnih uređaja i digitalnih tehnologija, kao i mjere koje će biti primijenjene za kršenje istog. Na ovaj način se može smanjiti nivo nerazumijevanja između djeteta i roditelja, a istovremeno će povećati međusobni nivo povjerenja.
  

 

UKLANJANJE TOKSIČNOG DIGITALNOG SADRŽAJA

Ako dijete pronađe toksični digitalni sadržaj, roditelji prvo treba da razgovaraju i umire dijete. Nakon toga veoma važna stvar je da izbjegnu dijeljenje istog toksičnog sadržaja kao načina podizanja svijesti.

U zavisnosti od sadržaja, dijeljene toksičnog digitalnog sadržaja je u većini slučajeva krivično djelo, a pored krivične odgovornosti, veće dijeljene sadržaja može da povećava njegovu vidljivost u digitalnom prostoru zahvaljujući funkcionisanju algoritama koji koriste digitalne platforme. Umjesto da roditelji podignu svijest o toksičnom digitalnom sadržaju, dijeljenjem istoga, mogu krivično odgovarati i uznemiriti još veći broj korisnika digitalnog prostora.

Roditelji bi trebalo da prijave svaki neprikladan, nezakonit, eksplicitan, identifikujući i uznemrujući sadržaj. To mogu uraditi preko Interneta na sljedeći način:

 

Prijavljivanje zloupotrebe djece

U skladu sa Krivičnim zakonom  Republike Srpske, Krivičnim zakonom Federacije Bosne i  Hercegovine, odnosno Krivičnim zakonom Brčko distrikta BiH, roditelji mogu prijaviti zloupotrebu digitalnog sadržaja koji uključuje djecu preko Interneta na sljedeće načine:

• Uprava kriminalističke policije Republike Srpske – Jedinica za visokotehnološki kriminalitet ili preko linka ovdje.
• Državna agencija za istrage i zaštitu – SIPA ili preko linka ovdje.

Alternativno prijava slika ili video snimaka seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djece na Internetu može se uraditi i na sljedećim način:

• Internet Watch Foundation ili preko linka ovdje.
• Take It Down ili preko linka ovdje.
• CyberTipline ili preko linka ovdje.

 

Prijava toksičnog sadržaja na društvenim platformama

Report Harmful Content ili preko linka ovdje.

Discord: How to Properly Report Issues to Trust & Safety ili preko linka ovdje.

Instagram: Instagram Help Center ili preko linka ovdje.

Facebook: Facebook Help Center ili preko linka ovdje.

Roblox: How to Report Rule Violations – Roblox Support ili preko linka ovdje.

Snapchat: How to Report Abuse on Snapchat ili preko linka ovdje.

TikTok: TikTok Help Center ili preko linka ovdje.

YouTube: YouTube Help ili preko linka ovdje.

ZEPETO: How to report and block – ZEPETO ili preko linka ovdje.

 

Prijava govora mržnje i djela terorizma

U skladu sa Krivičnim zakonom  Republike Srpske, Krivičnim zakonom Federacije Bosne i  Hercegovine, odnosno Krivičnim zakonom Brčko distrikta BiH, roditelji mogu prijaviti zloupotrebu digitalnog sadržaja koji uključuje govor mržnje i djela terorizma preko Interneta na slijedeće načine:

• Uprava kriminalističke policije Republike Srpske – Jedinica za visokotehnološki kriminalitet ili preko linka ovdje.
• Državna agencija za istrage i zaštitu – SIPA ili preko linka ovdje.

 

Prijava toksičnog sadržaja koji se emituje putem telekomunikacijskih mreža i usluga

Roditelji mogu prijaviti toksične sadržaje emitovane u reklamama, filmovima, televizijskim programima na:

• Regulatorna agencija za komunikacije (RAK) Bosne i Hercegovine ili preko linka ovdje.

 

ZAKLJUČAK

Dakle bez obzira da li dijete doživljava nešto lično stresno kroz toksični digitalni sadržaj, nešto što je teško emocionalno samostalno savladati ili je u pitanju njegov prijatelj ili jednostavno treba da bude svjesno nečeg ozbiljnog, dijete treba da dobije samopouzdanje da neće biti osuđivano zbog otvorenosti o svojim osjećanjima zbog interakcije sa toksičnim sadržajem. Na ovome treba raditi predano, čak i kada je roditeljima teško čuti šta djeca imaju da kažu.

Pored toga kako bi se umanjila mogućnost da djeca dođu u dodir sa toksičnim digitalnim sadržajem, takve sadržaje ne treba dijeliti sa drugima u cilju podizanja svijesti, jer to može biti krivično djelo, već prijaviti odgovarajućim agencijama ili platformama. Na ovaj način sadržaj će biti uklonjen, a počinioci mogu krivično odgovarati i biti spriječeni da ubuduće objavljuju toksičan digitalni sadržaj.

Dijete i roditeljski nadzor (Epizoda 3)

Dijete kao digitalni sadržaj? (Epizoda 5)