Dijete i roditeljski nadzor (Epizoda 3)

Roditeljski nadzor je termin koji možda zvuči represivno, ali to je jedna od strategija u digitalnom odgoju djeteta koja može pomoći i olakšati roditeljima da uspješno zaštite dijete od digitalnih opasnosti.

Veoma je tanka linija između davanja slobode djetetu da eksperimentiše, uči o svijetu oko sebe i mogućnosti da odluta u opasnu situaciju. Roditelji su ti koji postavljaju pravila u stvarno svijetu – da li će dijete otići na igralište ili u park i da moraju da se vrate dok padne mrak ili da ne smiju da ulaze u šumu pored igrališta. To je jednostavno zdrav razum i roditelji mogu prilično lako postaviti pravila ponašanja u stvarnom svijetu i lako provjeriti da li se poštuju.

U digitalnom svijetu je sve drugačije. Danas biti roditelj djetetu koje ima pristup digitalnim tehnologijama može biti prilično stresno. Razmišljanje o svim potencijalnim opasnostima koje mogu da naškode djetetu u skoro bezgraničnim digitalnim prostranstvima, počevši od sadržaja koji promoviše rasizam, mržnju, fizičko i digitalno nasilje, drogu, pornografiju i slično može roditelje držati budnim noćima.

Roditelji jednostavno nisu u mogućnosti da stalno budu sa djecom i da nadgledaju sadržaj koji djeca konzumiraju u digitalnom prostranstvu. Kako bi se savladao ovaj problem roditelji mogu koristiti softver za roditeljski nadzor kako bi zaštitili svoje dijete od štetnog, necenzurisanog digitalnog sadržaja i njegovih posljedica. Ova vrsta softvera može pomoći roditeljima da ograniče vrstu sadržaja koju djeca mogu konzumirati, nadgledaju njihovu aktivnost kako bi na vrijeme prepoznali rizike i rizično ponašanje ili jednostavno da se ograniče vrste uređaja koje djeca mogu koristiti.

 

RODITELJSKI NADZOR

Softveri za roditeljski nadzor obuhvataju alate koji omogućavaju roditeljima da imaju uvid i kontrolu nad digitalnim aktivnostima svoje djece. To obično podrazumijeva filtriranje neprikladnog sadržaja i ograničavanje pristupa, vremensko ograničenje upotrebe uređaja i praćenje aktivnosti na uređaju.

Mnoge digitalne tehnologije koje se u porodici već koriste imaju osnovne funkcije roditeljskog nadzora, a to mogu biti Internet stranice kao što je YouTube ili Android i iPhone uređaji. Međutim, za napredni nivo roditeljskog nadzora potrebni su posebno dizajnirana softverska rješenja za filtriranje, ograničavanje i praćenje digitalne aktivnosti djeteta. Ovi posebno dizajnirani softverski alati roditeljskog nadzora su prilagođeni običnim korisnicima i nude roditeljima naprednije i moćnije oblike zaštite djeteta.

DOBRE I LOŠE STRANE RODITELJSKOG NADZORA

Ovdje će biti navedene prednosti i nedostaci sa kojima se roditelji mogu suočiti prilikom upotrebe softvera za roditeljski nadzor:

Prednosti:

• Blokiranje neprikladnog sadržaja sa Interneta.
• Monitoring aktivnosti djeteta koje mogu omogućiti da se uoče rizična ponašanja, znakove digitalnog nasilja ili suicidnog ponašanja.
• Mogućnost praćenja aktivnosti za svaku aplikaciju na uređaju i podešavanja ograničenja za svaku aplikaciju kao metoda ograničavanja vremenskog korištenja digitalnih uređaja.

Mane:

• Može doći do međusobnog nedostatka povjerenja između roditelja i djece.
• Dijete može upotrebu roditeljskog nadzora smatrati napadom na njegovu privatnost i moglo bi pokušavati da se oslobodi roditeljskog nadzora.
• Dijete može pronaći načine da zaobiđe roditeljski nadzor, a da roditelj ne bude upoznat sa tim.
• Dijete neće dijeliti informacije sa roditeljima kada upadne u nevolju zbog straha od kazne.

 

KADA JE VRIJEME ZA RODITELJSKI NADZOR?

Svako porodično okruženje ima svoju dinamiku i ona je u svakoj porodici drugačija, a to značajno utiče na vrijeme kada će se početi koristiti softverski alati za roditeljski nadzor. Ipak, svim porodicama je zajedničko da pojava negativnog uticaja digitalnih tehnologija na emocionalno i fizičko stanje djeteta stvara potrebu za istraživanje novih rješenja kako bi se djetetu pomoglo. U zavisnosti od uzrasta i razvoja djeteta znakovi na koje bi roditelji trebalo da obrate pažnju i razmisle o softverima za roditeljski nadzor bi mogli biti:

Problem u komunikaciji.

Ako dijete postane sve više zaokupljeno korištenjem digitalnog uređaja i to se održava na komunikaciju između djeteta i roditelja, možda je vrijeme za softver koji će vremenski ograničiti korištenje uređaja ili njegovih pojedinih funkcija. Komunikacija između roditelja i djeteta je veoma važna u njegovom digitalnom odgoju, jer stvara i jača obostrano povjerenje i pomaže u digitalnoj edukaciji djeteta.

Ignorisanje obaveza.

Mnogo je razloga zbog kojih ocjene i interesovanja djeteta mogu biti na nezadovoljavajućem nivou. Ali, ako dijete provodi previše vremena koristeći digitalne tehnologije, upotreba softvera za roditeljski nadzor može ograničiti vrijeme korištenja uređaja ili pomoći u praćenju interesovanja dijete u digitalnom prostoru kako bi roditelji mogli na osnovu dobijenih informacija pomoći djetetu da uspostavi emocionalnu ravnotežu i samodisciplinu koje će pomoći da se obaveze ispunjavaju.

Ne odustaju lako od digitalnih uređaja.

Ako je digitalni uređaj postao centar svijeta djetetu koje zbog toga zanemaruje roditeljsko poštovanje i poštovanje pravila, ono može biti uključeno u neprikladno ponašanje na Internetu, povezivanje sa pogrešnim prijateljima ili imati problem sa tehnološkom ravnotežom. Korištenjem odgovarajućeg softvera za roditeljski nadzor, roditelji mogu blokirati rizične sadržaje, pratiti digitalne aktivnosti svoga djeteta na dnevnom nivou i postaviti odgovarajuća vremenska ograničenja za korištenje digitalnih uređaja.

Gubitak interesa za porodične aktivnosti.

Formiranje loših navika je tih proces koji može trajati duži vremenski proces prije nego što postane očigledno da ih je dijete usvojilo. Ako roditelji primijete dramatične promjene u fokusu djeteta u periodu tri do šest mjeseci, potrebno je detaljno analizirati zašto je došlo do toga. To ne mora biti zbog korištenja digitalnih tehnologija, ali ako roditelji analizom dođu do zaključka da to jeste problem ili dio problema, softveri za roditeljski nadzor se mogu iskoristiti kao dodatni sloj zaštite djeteta.

Prenaglašena potreba za privatnošću.

Svima je potrebna doza privatnosti, međutim ako se dijete stalno šunja radi komunikacije sa prijateljima i to već postaje uobičajena navika, možda je vrijeme da roditelji razmisle o prilagođavanju vremena korištenja digitalnih tehnologija.

Iscrpljenost.

Djeca često mogu bez znanja roditelja da noću koriste digitalne tehnologije i tako zamjene zdrav san sa konzumiranjem digitalnog sadržaja ili dopisivanjem da prijateljima. Međutim, zdrav san je izuzetno važan za rast, razvoj i emocionalnu stabilnost, a utiče na raspoloženje i sposobnost djeteta da isprati sve aktivnosti koje ga očekuju tokom dana. Ako roditelji primijete da je dijete neispavano i iscrpljeno, a uzrok tome je korištenje digitalnih tehnologija, postavljanje vremenskih ograničenja uz pomoć softvera za roditeljski nadzor može pomoći da dijete postigne dublji san, bolje raspoloženje, više fokusa i više energije.

Pretjerano dijeljen informacija.

Pretjerao dijeljen informacija je kada dijete previše dijeli lične podatke sa prijateljima ili strancima. Ovo je normalna pojava i u stvarnom životu, ali digitalne tehnologije su omogućile da se djeca nikad lakše izraze. Lajkovi, komentari i dijeljenja mogu da budu doza pažnje koje djetetu daju osjećaj popularnosti i iskušenja. To može dovesti do želje da se objavljuju stvari koje su previše privatne i nepotrebne da drugi znaju samo kako bi dijete zadržalo popularnost u digitalnom prostoru. Softver za roditeljski nadzor može poći roditeljima da imaju uvid u aktivnosti dijeljena informacija u digitalnom prostoru i omogući im da sa djetetom na vrijeme započnu razgovor o opasnostima i neželjenim posljedicama ili da po potrebi ograniče pristup digitalnim uređajima koje dijete koristi.

Koliko god “oduzimanje vremena” koje djeca provedu koristeći digitalne tehnologije ili oduzimanje pristupa digitalnim tehnologijama zvuči manipulativno, to postaje roditeljska svakodnevnica kao posljedica neprihvatljivog ponašanja djeteta u svakom uzrastu – od male djece do tinejdžera.

 

POSLJEDICE

Za djecu je kontakt sa prijateljima najvažniji razvojni faktor i ima uticaja na procese rasta i sazrijevanja, uključujući fizički, društveni, emocionalni i kognitivni rast. Kada roditelji u procesu nadzora oduzmu digitalni pristup prijateljima, očekivano je da dođe do velike emocionalne reakcije i sloma odnosa roditelj – djete.

Pored toga softveri za roditeljski nadzor su izuzetno loši ako dolaze sa lijenim roditeljskim odgojem djeteta, jer upotreba softvera za roditeljski nadzor bez razumijevanja i saradnje djeteta može biti izuzetno toksična. Oduzimanje digitalnih uređaja ili ograničavanje pristupa digitalnim tehnologijama kod djece ima tendenciju povlačenja od roditelja, a roditelji, između ostalog, moraju biti spremni na jedno nepošteno i podmuklo ponašanje djeteta, koje ne pokušava da riješi problem i ne želi da razgovara sa roditeljima, jer to smatra invazijom na privatnost. Pored toga sve ovo može izazvati anksioznost i umanjiti samopoštovanje kod djeteta, pa roditelji moraju poduzeti dodatne korake kako bi sačuvali najvažniju stvar u odnosu roditelj – djete: povjerenje.

Bez obzira koliko softveri za roditeljski nadzor izgledaju privlačno, u stvarnom životu one mogu koštati roditelje povjerenja, odnosno dijete će početi da osjeća da mu roditelji ne vjeruju i na kraju ono neće vjerovati svojim roditeljima. Tu je i mogućnost negativnog uticaja na sposobnost djeteta da donosi inteligentne odluke i priznaje svoje greške. Uz to pretjerano praćenje i ograničavanje mogu natjerati djecu da traže način da prevare svoje roditelje stvarajući začarani krug nepovjerenja između djece i roditelja do kraja života.

Kada roditelji odluče da uvedu monitoring i ograničenja na uređaj ili uređaje koje dijete koristi, veoma je važno da dijete zna za to. Dakle, ne postoji alternativa za otvoren razgovor između roditelja i djeteta o roditeljskim brigama i želje da se djetetu objasni potreba da se kloni sadržaja neprikladnog za njegov uzrast u procesu njegovanja povjerenja i sigurnosti korištenja digitalnih tehnologija. Komunikacija između roditelja i djeteta bi trebalo da ojača međusobnu povezanost i dijete će na taj način znati da ima povjerenje roditelja i trudiće se da ga ne iznevjeri.

 

FUNKCIONALNOSTI RODITELJSKOG NADZORA

Softveri za roditeljski nadzor imaju legitimnu upotrebu, jer olakšavaju roditeljima da postavlju monitoring, kontrolu i ograničenja na digitalnom uređaju. Ovi softveri obično imaju kontrolnu tablu koju roditelji mogu nadgledati i postavljati ograničenja.

Međutim ovdje dolazi do razlika između osnovnih besplatnih softverskih rješenja koja dolaze sa Windows, macOS, iOS i Android uređajima i specijalizovanih plaćenih rješenja. Kod besplatnih rješenja koja dolaze sa operativnim sistemima koji su instalirani na digitalnim uređajima, problem je taj što se svaki uređaj mora posebno podešavati. Specijalizovana softverska rješenja za roditeljski nadzor dolaze sa centralizovanom kontrolnom tablom i softverskim rješenjem koje se može instalirati na sve ili skoro sve navedene platforme i gdje je moguće sa jednog mjesta nadgledati i postavljati ograničenja na svim uređajima koje dijete koristi.

Kako bi se roditelji mogli odlučiti da li njihovim potrebama odgovara besplatno riješenje za roditeljski nadzor ili je bolje koristiti neko moćnije plaćeno riješenje roditeljskog nadzora moraju uzeti u obzir nekoliko faktora. Prvi je da besplatna riješenja obično dolaze uz sam uređaj i da se mogu lako i besplatno isprobati. Drugi faktor koji treba uzeti u obzir je da plaćena riješenja jesu moćnija i nude više opcija i mogućnosti od besplatnih. Međutim, sva plaćena ne nudi iste mogućnosti i u zavisnosti od broja mogućnosti neka plaćena softverska riješenja će koštati više od drugih. Pošto nema smisla plaćati nešto što se neće koristiti, evo nekih funkcionalnosti koje bi softveri za roditeljski nadzor trebalo da imaju:

Monitoring pretraživanja Interneta.

Većini roditelja ovo će biti najvažnija mogućnost, jer će htjeti znati da li djeca pristupaju nekom nepoželjnom sadržaju kako bi ga mogli blokirati. Softver za roditeljski nadzor bi trebalo da u centralizovanoj kontrolnoj tabli ponudi pregled individualnih Internet stranica, kao i njihovu kategorizaciju kako bi ih roditelji mogli jednim potezom blokirati.

Vrijeme korištenja.

Roditelji bi trebalo da budu sigurni da dijete ne provodi vrijeme za spavanje ili domaće zadatke u zabavnim šetnjama kroz digitalna prostranstva. Granularnost vremena vremenskog ograničavanja zavisi od načina za koji se odlučio proizvođač softvera za roditeljski nadzor, tako da roditelji mogu da blokiraju određene aktivnosti na digitalnom uređaju u određeno vrijeme ili najobičniju opciju gašenja i paljenja.

Blokiranje aplikacija.

Nisu sve aplikacije pogodne za svu djecu. Mogućnost blokiranja aplikacija jedan korisna opcija koju bi trebalo da nudi izabrani softver za roditeljski nadzor.

Praćenje lokacije.

Praćenje lokacije se obično odnosi na pametne telefone i kompanije Apple i Google imaju opciju “podjeli moju lokaciju” (eng. share my location) koja omogućava korisnicima ovih uređaja da daju svoju lokaciju odabranim korisnicima. Ova opcija omogućava roditeljima da u bilo koje doba dan i noći znaju gdje se nalazi uređaj – i dijete koje se obično ne odvaja od njega. Međutim, dijete ima mogućnost da isključi ovu opciju i tu stupaju na scenu plaćeni specijalizovani softveri za roditeljsku kontrolu koji imaju opciju praćenja geografske lokacije koju dijete neće biti  u mogućnosti isključiti. Pored toga, naprednija softverska riješenja mogu omogućiti roditeljima da definišu “siguran geografski prostor” (put kojim bi se dijete trebalo vraćati iz škole i slično) i da odmah obavijesti roditelja kada dijete napusti ovaj prostor iz bilo kog razloga.

Pregledna kontrolna tabla.

Ova opcija nije od ključnog značaja, ali zar nije zgodno da kao i kod kontrolne table u automobili, roditelj jednim pogledom dobije sve važe informacije? Informacije treba da budu lake za razumijevanje i korištenje, sa informacijama koliko dijete provodi vremena u digitalnom prostoru i gdje ide i šta gleda. Korištenje jasnih i vizuelno prepoznatljivih boja koje će odmah skrenuti pažnju na ono šta je važno, kao i mogućnost konfiguracije izgleda kontrolne table i konzola koje su interesantne roditelju su svakako plus.

Obavještenja u realnom vremenu.

Ne toliko značajna, ali svako korisna opcija je obavještavanje u realnom vremenu. Ako se dijete druži sa drugom djecom u kasnim jutarnjim satima, roditelji to neće znati dok sljedeći put ne provjere kontrolnu tablu. Međutim, ako softver za roditeljski nadzor ima mogućnost da odmah pošalje obavještenje na telefon roditelja, problem se može otkloniti odmah. Ovdje treba spomenuti i mogućnost “zahtjeva za pristupom” koja može omogućiti djetetu da u slučaju legitimnog razloga zatraži od roditelja da mu dopusti pristup blokiranom sadržaju kroz slanja obavještenja roditelju, gdje roditelj može odlučiti u kratkom vremenskom intervali da li da napravi izuzetak ili ne.

Fleksibilna cijena.

Svaka porodica je drugačija i može imati jedno ili više djece kod kojih treba primijeniti softver za roditeljski nadzor. Pojedini proizvođači softvera za roditeljski nadzor nude cijenu po broju uređaja, odnosno svaki novi uređaj se dodatno doplaćuje na osnovni paket. Drugi proizvođači nude jedinstvenu cijenu za određen broj uređaja ili bez obzira na broj uređaja. Roditelji bi trebalo da odluče koji je finansijski plan najbolje ogovara njihovim potrebama uzimajući u obzir mogućnosti aplikacije za roditeljski nadzor koja je pokrivena tim planom.

Podrška.

U zavisnosti od interesovanja i obrazovanja neki roditelji mogu biti manje tehnički osposobljeni od drugih, pa im može biti problem da podese pravilno softver za roditeljski nadzor. Pored toga, djeca odrastaju uz digitalne tehnologije i mogu biti kompetentna u pronalaženju načina da zaobiđu ili potpuno onemoguće softver za roditeljski nadzor. U ovim slučajevima potrebno je imati dobru korisničku podršku od strane proizvođača softvera za roditeljski nadzor koja može pomoći u svemu što je potrebno roditeljima kako bi uspješno nadgledali i kontrolisali svoje dijete u digitalnom prostoru.

 

ŠTA PROIZVOĐAČI SOFTVERA ZA RODITELJSKI NADZOR NEĆE DA KAŽU?

Ovo je najvažnija stvar u čitavoj ovoj priči oko roditeljskog nadzora: Softveri za roditeljski nadzor neće uvije raditi onako kako se od njih to očekuje – to je garantovano. Objašnjenje slijedi.

Privatnost korisnika i zakonske regulative koje se bave ovim problemom utiču na softver i Internet lokacije i servise koji ne dopuštaju da se njihovi korisnici prate iznad nivoa koji je prihvatljiv za reklamne svrhe. Preduzimaju se razne mjere da se to ne dogodi i što se njih tiče, svaki entitet koji pokušava da presretne ili nadgleda mrežni saobraćaj je njihov potencijalni neprijatelj. Prvenstveno zakonska regulativa tjera Internet stranice i usluge da čuvaju privatnost svojih korisnika, a tehnologija koju koriste pojedine aplikacije za roditeljski nadzor ima sličnosti tehnologiji koju koriste zlonamjerni akteri na Internetu.

Primjera radi, danas je skoro sav mrežni saobraćaj šifrovan od korisnika do njegovog odredišta i spoljni napadači ne mogu ništa da vide, pa čak ni adresu Internet stranice koju korisnik posjećuje. Pojedine aplikacije za roditeljski nadzor funkcionišu tako što primoravaju uređaj djeteta na kojem su instalirane da koriste DNS proizvođača softvera za roditeljski nadzor kako bi se saznala Internet adresa lokacije koju dijete posjećuje. Nakon toga u zavisnosti od pravila koja su definisali roditelji blokira ili dozvoljava pristup navedenoj Internet lokaciji.

Ovo znači da softveri za roditeljski nadzor – posebno oni koji daju najviše detalja – moraju da koriste ranjivosti tehnologije koju nadziru ili da je hakuju da bi stekli kontrolu nad uređajem koje dijete koristi i prikupili onu vrstu detalja koje roditelji žele da vide. Ovo u suštini potkopava standarde bezbjednosti na Internetu. Pošto je potrebna ogromna količina računarske snage da bi se razbilo šifrovanje mrežne veze, proizvođači softvera za roditeljski nadzor pribegavaju taktikama koje bi se u drugim situacijama nazvale zlonamjernim, pošto na ovaj način dobijaju izvanredan stepen kontrole na uređajem koje dijete koriti ili možda čak cijelom kućnom mrežom.

Sa druge strane, programeri su u stalnoj potrazi za zlonamjernim softverom i redovno izdaju sigurnosne ispravke za otkrivene sigurnosne propuste. Tu su još i proizvođači hardvera koji će takođe objaviti ažuriranja za ranjivosti u njihovim sistemima. Tako se sad zlonamjerni akteri i proizvođači softvera za roditeljski kontrolu utrkuju sa programerima i proizvođačima hardvera da otkriju i iskoriste nove ranjivosti. Dakle, ono što funkcioniše danas, možda neće raditi sutra i ono što roditelj kao korisnik softvera za roditeljski nadzor vidi kao korisnu funkciju, svi ostali vide kao grešku i ranjivost.

Povremeno preuzimanje određenih funkcija na digitalnom uređaju može zahtjevati od proizvođača softvera za roditeljski nadzor da implementira svoje funkcionalnosti na posebno nespretan način. Primjer ovog bi moglo biti sprečavanje brisanja aplikacija koje za posljedicu može imati zaključavanje svih opcija podešavanja. Ovo može biti prilično iritirajuće u situaciji kada dijete želi da uradi nešto posve obično kao što je promjena pozadine ili melodije zvona. Kod pojedinih softvera za roditeljski nadzor i funkcionalnost kamere može biti ograničena ili uopšte ne funkcioniše, a i neke druge funkcionalnosti uređaja mogu biti van funkcije.

Roditelji moraju imati na umu da iako je softver za roditeljski nadzor legitiman i nalazi se kao odobren u raznim prodavnicama aplikacija, njegova upotreba se ne ohrabruje od strane drugih proizvođača softvera i hardvera. Pored toga, ranjivosti koje iskorištava softver za roditeljski nadzor u jednoj verziji operativnog sistema može biti iskorištena, dok će u novijoj verziji biti ažurirana i neće funkcionisati kao opcija u softveru za roditeljski nadzor.

ZAKLJUČAK

Činjenica je da tehnologija ne može da zamjeni roditeljski odgoj djeteta i u nekom trenutku će roditelji morati obaviti razgovor sa svojim djetetom o korištenju digitalnih tehnologija i upotrebi roditeljskog nadzora. Ako je neizbježno korištenje roditeljskog nadzora, onda zašto razgovor o tome ne uraditi odmah na početku? Potrebno je jasno i jednostavno objasniti djeci šta je neprikladan sadržaj za njihov uzrast i koje granice nikako ne bi smjeli da prijeđu. Detaljan razgovor sa djetetom o tome zašto se postavljaju filteri sadržaja i šta će se dogoditi ako ih pokuša promijeniti bez znanja roditelja može biti dobra osnova za izgradnju međusobnog povjerenja.

Roditelji ne trebaju imati prevelika očekivanja od softvera za roditeljski nadzor, jer u zavisnosti od funkcionalnosti i koncepta kako softver funkcioniše, pojedinačne funkcionalnosti mogu prestati raditi ako se oslanjaju na sistemske ranjivosti i hakovanje funkcionalnosti. Iskustvo roditelja kao korisnika softvera za roditeljski nadzor će se razlikovati u zavisnosti od hardvera i softvera uređaja koje dijete koristi, kao i koliko je proizvođač ovog softvera u stanju da prati ažuriranja za hardver i softver i da ponovo omogući funkcionalnosti koje su prestale raditi nakon istih.

Izbor besplatnog ili plaćenog softvera za roditeljski nadzor, odnosno izbor ovog ili onog proizvođača će uveliko zavisiti od potreba roditelja. Postoje rješenja za sve varijante, bez obzira na veličinu porodice i koliko je aktivnosti djeteta potrebno pratiti. Nijedno rješenje neće biti savršeno za sve roditelje i trebalo bi probati razna rješenja dok se ne pronađe ono pravo.

Na kraju, koliko god softver za roditeljski nadzor može pomoći da uspješno zaštite djeca od digitalnih opasnosti, ne postoji zamjena za razgovor. Potrebno je sjesti sa djecom i učiti ih razlici između dobrog i lošeg, između opasnog i neprikladnog sadržaja i edukativnog i zabavnog. Na primjernima im objasniti posljedice pogrešnih digitalnih izbora kako bi postala svjesnije i pametnije ličnosti koje će samostalno donositi mudre odluke.

Dijete i prvi digitalni uređaj (Epizoda 2)

Dijete i toksični digitalni sadržaj (Epizoda 4)