Sajber savjeti za sigurnu i bezbjednu Novu 2025. godinu

Sajber savjeti su veoma bitni, pošto se u digitalnom dobu nameće realna potreba za sajber bezbjednošću kao kritičnom brigom za pojedince i organizacije. Priroda sajber prijetnji koja se stalno razvija zahtjeva stalnu budnost, kako pojedinaca, tako i organizacija kako bi se osjetljivi podaci zaštitili od kompromitovanja, a proces poslovanja mogao odvijati neometano.

IZAZOVI U 2025. GODINI

Zlonamjerni akteri neprestano izmišljanju nove tehnike i strategije, iskorištavajući ranjivosti u mrežama i sistemima. Ova tekuća evolucija naglašava potrebu za kontinuiranim praćenjem potencijalnih vektora napada. Tako da, bez temeljnog razumijevanja ovih izazova, može biti izuzetno teško identifikovati te vektore i pripremiti strategije za ublažavanje ovih napada. U nastavku će biti riječi o najvećim izazovima sa kojima se pojedinci i organizacije mogu suočiti danas.

 

Nove tehnologije

U današnjem digitalnom dobu, tehnologija se razvija brže nego ikada ranije. Internet stvari (eng. Internet of Things – IoT), Vještačka inteligencija (eng. Artificial Intelligence – AI), Mašinsko učenje (eng. Machine Learning – ML), ulančani blokovi (eng. Blockchain), Kvantno računarstvo – su samo neki primjeri novih tehnologija koje preoblikuju naš svijet i postavljaju nove izazove u sajber bezbjednosti. U nastavku će biti riječi o ovim tehnologijama koje se pojavljuju u sajber prostoru, njihovim prednostima i potencijalnim prijetnjama koje predstavljaju organizacijama i pojedincima.

 

Internet stvari (IoT)

Internet stvari je mreža međusobno povezanih uređaja koji međusobno komuniciraju bez ljudske interakcije. Ova tehnologija je revolucionarno razvila različite industrije, od zdravstvene zaštite do proizvodnje, poboljšavajući efikasnost i produktivnost. Međutim, povećana upotreba internet stvari uređaja takođe znači povećanje sajber napada koji ciljaju ovako međusobno povezane sisteme. Ovi napadi mogu dovesti do ugrožavanja podataka, kvarova sistema ili čak fizičkog oštećenja ako su povezani sa kritičnom infrastrukturom.

Da bi ublažile ove rizike, organizacije moraju primijeniti robusne mjere bezbjednosti za svoje internet stvari uređaje. Ovo uključuje obezbjeđivanje upravljačkog softvera (eng. firmware) uređaja, primjenu snažne provjere autentičnosti i kontrole pristupa i redovnu primjenu softverskih ispravki. Pored toga, obrazovanje korisnika o potencijalnim prijetnjama i najboljim praksama može pomoći u sprečavanju neovlaštenog pristupa IoT uređajima.

 

Vještačka inteligencija (AI) i mašinsko učenje (ML)

Vještačka inteligencija (AI) i mašinsko učenje (ML) transformišu pejzaž sajber bezbjednosti omogućavajući automatizovano otkrivanje prijetnji, odgovor i predviđanje. Međutim, ove tehnologije se takođe mogu zlonamjerno koristiti za pokretanje sofisticiranih napada na mreže i sisteme. Na primjer, bot korištenjem tehnologije vještačke inteligencije može oponašati ljudsko ponašanje, što ga čini teškim za otkrivanje, dok algoritmi mašinskog učenja mogu naučiti iz prošlih napada kako bi poboljšali efikasnost budućih.

Da bi se borile protiv ove prijetnje, organizacije moraju da investiraju u napredna rješenja za sajber bezbjednost koja koriste vještačku inteligenciju i mašinsko učenje u svrhe odbrane. Ovo uključuje sisteme za otkrivanje upada (eng. intrusion detection systems – IDS), alate za bezbjednosne informacije i upravljanje događajima (eng. security information and event management – SIEM) i automatizovane sisteme odgovora. Pored toga, kontinuirano praćenje i analiza mrežnog saobraćaja može pomoći u identifikaciji anomalija koje ukazuju na potencijalne prijetnje ove vrste.

 

Ulančani blokovi

Tehnologija ulančanih blokova nudi decentralizovan, siguran i transparentan metod za skladištenje podataka. To je čini atraktivnim rješenjem za primjenu u sajber bezbjednosti za verifikaciju identiteta, bezbjednu komunikaciju i upravljanje lancem snabdijevanja. Korišćenjem kriptografskih tehnika kako bi se osigurao integritet podataka, ulančani blokovi mogu pomoći u sprečavanju neovlaštenog pristupa i ugrožavanja podataka.

Međutim, iako ulančani blokovi obećavaju rješavanje nekih izazova sajber bezbjednosti, ni oni nisu bez sopstvenih problema. Na primjer, anonimnost koju obezbjeđuje ulančani blok može se iskoristiti u zlonamjerne svrhe, kao što su pranje novca ili finansiranje terorizma. Pored toga, računarski resursi potrebni za održavanje mreže ulančanih blokova čine je manje pogodnom za uređaje sa ograničenim resursima kao što su uređaji interneta stvari.

 

Kvantno računarstvo

Kvantno računarstvo je tehnologija u nastajanju koja koristi principe kvantne mehanike za obavljanje složenih proračuna brzinom bez presedana. Ovo ima potencijalne implikacije na sajber bezbjednost, jer bi moglo omogućiti zlonamjernim akterima da razbiju algoritme za šifrovanje koji se trenutno smatraju neraskidivima. Na primjer, kvantni računar bi potencijalno mogao da dešifruje osjetljive podatke uskladištene na uređajima zaštićenim ovim algoritmima.

Da bi se suprotstavile ovoj prijetnji, organizacije moraju da investiraju u postkvantnu kriptografiju – skup kriptografskih tehnika dizajniranih da izdrže napade kvantnih računara. Pored toga, edukacija korisnika o potencijalnim rizicima koje predstavlja kvantno računarstvo i podsticanje da se usvoje bezbjedonosne prakse mogu pomoći u ublažavanju ovih prijetnji.

 

Unutrašnje prijetnje

U digitalnom dobu, bezbjednosne prijetnje nisu ograničene samo na spoljne izvore. Jedan od najznačajnijih i često zanemarenih rizika predstavljaju insajderi – pojedinci unutar organizacije koji imaju ovlašćeni pristup osvetljivim informacijama ili sistemima.

Unutrašnje prijetnje su bezbjednosni incidenti u kojima pojedinac ili grupa sa legitimnim pristupom resursima organizacije namjerno ili nenamjerno iskorištava ovaj pristup u zlonamjerne svrhe. Ove radnje mogu da se kreću od krađe osjetljivih informacija, sabotiranja sistema ili nanošenja drugih oblika štete organizaciji. Insajderi mogu uključivati sadašnje zaposlene, bivše zaposlene, ugovarače ili poslovne partnere kojima je odobren pristup internim resursima kao dio njihovih radnih obaveza. Postoje dvije osnovne vrste insajderskih prijetnji: zlonamjerni i nemarni insajderi.

 

Zlonamjerni insajderi

Ovo su pojedinci sa ovlašćenim pristupom koji namjerno nanose štetu svojoj organizaciji. Njihove akcije mogu biti vođene ličnim profitom, osvetom ili drugim zlonamjernim motivima. Zlonamjerni insajderi su zaposleni, ugovarači ili poslovni partneri sa ovlaštenim pristupom osjetljivim informacijama ili sistemima koji namjerno iskorištavaju ovaj pristup u štetne svrhe. Njihove radnje mogu uključivati krađu osjetljivih podataka, sabotiranje bezbjednosnih sistema, izazivanje finansijskih gubitaka, narušavanje reputacije organizacije, pa čak i predstavljanje fizičke prijetnje za kolege.

Zlonamjerni insajderi mogu biti motivisani raznim faktorima kao što su lični profit, osveta, ideološka uvjerenja ili problemi sa mentalnim zdravljem. Na primjer, zaposleni može ukrasti osjetljive podatke radi finansijske dobiti ili ih prodati na mračnoj mreži, dok drugi može da sabotira sisteme iz frustracije zbog stresova vezanih za posao. U nekim slučajevima, zlonamjerni insajderi mogu biti vođeni željom za moći ili kontrolom unutar svoje organizacije.

 

Nemarni insajderi

Ovo su pojedinci koji nehotice nanose štetu zbog nemara ili nedostatka svijesti o najboljim bezbjednosnim praksama. Nemarni insajderi su zaposleni, ugovarači ili poslovni partneri sa ovlaštenim pristupom osjetljivim informacijama ili sistemima koji nenamjerno prouzrokuju štetu zbog nemara ili nedostatka svijesti o najboljim bezbjednosnim praksama. Njihove radnje mogu uključivati slučajno dijeljenje osjetljivih informacija, mogu postati žrtva phishing prevara ili nenamjerno otkrivati ranjivosti koje bi zlonamjerni akteri mogli da iskoriste.

Nemarni insajderi predstavljaju značajan rizik za organizacije, jer mogu imati legitiman pristup sistemima organizacije kao dio svojih radnih obaveza, što im olakšava nenamjerno izlaganje osjetljivih informacija ili zaobilaženje bezbjednosnih mjera.

Usklađenost propisa

U današnjem digitalnom svijetu, usklađenost propisa postaje sastavni dio poslovanja svake organizacije. Ovi propisi su dizajnirani tako da obezbijede da se preduzeća pridržavaju specifičnih standarda i praksi za zaštitu osjetljivih podataka, održavanje transparentnosti i etičkog poslovnog ponašanja.

Usklađenost propisa služi kao zaštita i za organizacije i za pojedince. Ovi propisi pružaju okvir koji opisuje najbolje prakse za rukovanje osjetljivim informacijama kao što su lični podaci, zaštićene zdravstvene informacije ili intelektualna svojina. U eri u kojoj sajber napadi postaju sve sofisticiraniji, usklađeni propisi nude liniju odbrane od potencijalnih prijetnji.

Jedan od najčešćih okvira usklađenosti je SOC 2 (eng. System and Organization Controls), koji se fokusira na pet principa usluga povjerenja: bezbjednost, dostupnost, integritet obrade, povjerljivost i privatnost. Još jedan široko priznati standard je ISO 27001, koji obezbjeđuje sistematski pristup upravljanju osjetljivim informacijama kompanije i primjenjuje se na bilo koju organizaciju, bez obzira na veličinu ili industriju.

Postizanje usklađenosti može biti zastrašujući zadatak za mnoge organizacije zbog složenosti. Jedan značajan izazov je držati korak sa propisima i standardima koji se stalno razvijaju. Kako sajber prijetnje nastavljaju da se razvijaju, tako se razvijaju i zahtjevi usklađenosti dizajnirani da im se suprotstave. Ova stalna promjena otežava organizacijama da ostanu usklađeni bez namjenskih resursa i stručnosti.

Još jedan izazov leži u usklađivanju postojećih bezbjednosnih sistema organizacije sa ovim globalnim standardima definisanim okvirima usklađenosti kao što su SOC 2 i ISO 27001. Ovaj proces može biti dugotrajan, skup i može zahtijevati značajne promjene trenutne prakse. Međutim, to je ključno za održavanje bezbjednog digitalnog okruženja i zaštitu vrijedne imovine od potencijalnih prijetnji.

 

Phishing napadi

Jedna od najčešćih prijetnji u digitalnom prostoru su phishing napadi. Ovi napadi su oblik društvenog inženjeringa koji cilja na nesvjesne žrtve sa namjerom da ukradu osjetljive informacije kao što su korisnička imena, lozinke, brojevi kreditnih kartica i još mnogo toga. Zlonamjerni akter se predstavlja kao entitet od povjerenja, često putem elektronske pošte ili tekstualnih poruka, kako bi prevario primaoce da kliknu na zlonamjerne veze ili otkriju provjerljive detalje.

Phishing napadi su pomno osmišljeni kako bi zavarali žrtve. Zlonamjerni akter šalje lažne elektronske poruke ili poruke koje izgledaju kao da potiču iz pouzdanog izvora, a često sadrže uputstva za istek lozinke, verifikaciju naloga ili druge naizgled legitimne zahteve. Nakon klika na zlonamjernu vezu, sistem primaoca može da se zarazi zlonamjernim softverom, da pokrene napad ucjenjivačkog softvera (eng. ransomware) koji zaključa računar, podatke ili otkrije provjerljive informacije.

 

Ucjenjivački softver

Jedna od najpodmuklijih zlonamjernih prijetnji u digitalnom prostoru je ucjenjivački softver – vrsta zlonamjernog softvera koji može da izazove nepopravljivu štetu na uređaju i podacima. Pojednostavljeno rečeno, ucjenjivački softver je vrsta zlonamjernog softvera koji može ozbiljno da naškodi uređaju i informacijama tako što će zaključati uređaje ili šifrovati datoteke, čineći ih nedostupnim. Naziv ovog zlonamjernog softvera potiče od činjenice da ovi napadi često zahtevaju plaćanje – otkupninu – za otključavanje računara ili ponovno odobravanje pristupa podacima.

Ucjenjivački softver ima svoje korijene u ranim danima računarstva, a prva poznata instanca pojavila se još 1989. godine. Međutim, tek kada je široko rasprostranjeno usvajanje interneta i širenje personalnih računara, ucjenjivački softver je počeo da predstavlja značajnu prijetnju. Porast kriptovaluta u kasnim 2000-im obezbijedio je zlonamjernim akterima anonimno sredstvo za primanje uplata, što je dodatno podstaklo rast napada ucjenjivačkim softverom.

Ucjenjivački softver se obično širi putem phishing elektronske pošte ili preuzimanja zaraženog softvera. Jednom instaliran na uređaju, može se brzo širiti širom mreže, šifrujući datoteke i čineći ih nedostupnim korisniku. Počinioci koji stoje iza ovih napada često zahtjevaju plaćanje u kriptovalutama, kao što je ranije pomenuto. U nekim slučajevima poznato je da se ucjenjivački softver širi sa jedne mašine na drugu u okviru veće mreže. Šteta izazvana takvim napadima može biti velika, što dovodi do značajnih finansijskih gubitaka i ugrožavanja osjetljivih podataka.

 

Nedostatak stručnosti

Brza evolucija sajber prijetnji ukazuje na jedan značajan izazov za organizacije širom sveta, a to je nedostatak adekvatne stručnosti u oblasti sajber bezbjednosti, što mnoge čini ranjivim na napade. Kako tehnologija napreduje, tako rastu i sajber prijetnje. Međutim, nedovoljan je broj kvalifikovanih stručnjaka koji su sposobni da se bore protiv ovih prijetnji. Ova nestašica može imati nekoliko uzroka, uključujući nedostatak interesovanja za sajber bezbjednost među studentima, složenost i brzu promjenu unutar ove oblasti, kao i veliku potražnju za ovim vještinama koja nadmašuje ponudu.

Sa nedostatkom obučenih stručnjaka, organizacije su ostavljene otvorene za sajber napade. Ovi napadi mogu dovesti do značajnih finansijskih gubitaka, narušavanja reputacije i prekida rada. Oni takođe mogu dovesti do ugrožavanja osjetljivih podataka, što dovodi do ugrožavanja privatnosti koja pogađa i pojedince i organizacije, vodeći ka daljem narušavanju reputacije i mogućim pravnim posljedicama.

 

NOVE PRIJETNJE U 2025. GODINI

U digitalnom okruženju koje se stalno mijenja, za pojedince i organizacije širom svijetaje od najveće važnosti da budu ispred novih prijetnji, zbog čega su razumijevanje i priprema za nove prijetnje od izuzetnog značaja za održavanje sajber bezbjednosti. U nastavku će biti riječi o značajnim prijetnjama koje su identifikovane na osnovu trenutnih trendova i tehnološkog napretka na koje pojedinci i organizacije širom svijeta moraju da budu spremni kako bi zaštitili svoje mreže, podatke i kritične infrastrukturne sisteme u 2025. godini.

Napadi potpomognuti vještačkom inteligencijom (AI)

U digitalnom pejzažu prijetnji, jedna prijetnja koja postaje sve popularnija su napadi uz pomoć vještačke inteligencije. Ovi napadi koriste vještačku inteligenciju (AI) i mašinsko učenje (ML) za automatizaciju i povećanje obima sajber napada, čineći ih efikasnijim i težim za otkrivanje.

Eksponencijalni rast uređaja interneta stvari (IoT) uveo je brojne bezbjednosne praznine. Mnogim uređajima interneta stvari (IoT) nedostaju robustne bezbjednosne karakteristike, što ih čini lakim metama za zlonamjerne aktere koji traže ulazne tačke u mreže. Napadi potpomognuti vještačkom inteligencijom iskorištavaju ove ranjivosti, koristeći vještačku inteligenciju za identifikaciju slabosti i kreiranje vjerodostojnijih phishing elektronskih poruka ili dubokog lažnog sadržaja (eng. deepfake).

Uticaj napada potpomognutih vještačkom inteligencijom je dalekosežan i potencijalno razoran. Oni predstavljaju značajnu prijetnju i za lične i za korporativne mreže, sa potencijalom za neovlašteni pristup, krađu podataka, pa čak i kontrolu nad kritičnim infrastrukturnim sistemima. U 2025. godini se može očekivati porast ovih napada, koji uključuju ometanje, nadzor, krađu identiteta i krađu intelektualne svojine. Upotreba vještačke inteligencije će omogućiti zlonamjernim akterima da efikasnije izbjegnu tradicionalne bezbjednosne odbrane, povećavajući stopu uspjeha sajber napada.

 

Napadi dubokog lažnog sadržaja

Jedan posebno zabrinjavajući aspekt napada uz pomoć vještačke inteligencije je porast napada dubokog lažnog sadržaja. Ovi napadi uključuju kreiranje veoma realističnog lažnog audio i video sadržaja koristeći tehnologije vještačke inteligencije.

Napredak u vještačkoj inteligenciji omogućava zlonamjernim akterima kreiranje veoma uvjerljivog lažnog audio i video sadržaja koji se može koristiti za kampanje dezinformacija, prevare ili lažno predstavljanje pojedinaca na pozicijama vlasti za manipulaciju meta. To za posljedicu može imati eroziju povjerenja u digitalne medije, omogućavanje prevare i šema iznude i izazove u provjeri autentičnih komunikacija. Očekuje se da će napadi dubokog lažnog sadržaja postati rasprostranjeniji kako se inovacije u vještačkoj inteligenciji ubrzavaju, što će dovesti do povećanja učestalosti i složenosti ovih slučajeva u 2025. godini.

 

Profesionalizacija zlonamjernih aktera

Zlonamjerni akteri, takođe poznati kao hakeri ili napadači, postaju sve sofisticiraniji u svojim metodama, primjenjujući složene tehnike koje izazivaju čak i najrobusnije bezbjednosne sisteme. Porast profesionalizacije zlonamjernih aktera je globalni fenomen, a njegovi efekti se osjećaju u različitim geopolitičkim predjelima.

Evolucija zlonamjernih aktera može se pratiti sve do ranih dana interneta kada je hakovanje prvenstveno bio hobi za entuzijaste tehnologije. Međutim, kako je tehnologija napredovala, tako su se razvijali i motivi i mogućnosti ovih pojedinaca. Danas su organizovani u sofisticirane grupe, često uz državno sponzorstvo, koristeći svoje vještine za finansijsku dobit, špijunažu ili političku prednost.

Ove grupe vremenom usavršavaju svoje tehnike, koristeći složene šeme iznuđivanja i povećavajući intenzitet napada. Oni koriste napredne alate poput napada dubokog lažnog sadržaja, društvenog inženjeringa i automatizovanih alata za napad kako bi zaobišli tradicionalnu bezbjednosnu odbranu, pa se stiče utisak da “postaju pametniji”.

Profesionalizacija zlonamjernih aktera predstavlja značajne rizike kako za preduzeća tako i za pojedince, a svi indikatori pokazuju da se u 2025. godini može očekivati porast napada od strane zlonamjernih aktera koji će biti mnogo spremniji, nego što su bili u prošloj godini.

Posljedice ovakvih napada su dalekosežne. Za preduzeća, oni mogu rezultirati finansijskim gubicima, narušavanjem ugleda i zakonskim sankcijama. Pojedinci, s druge strane, mogu da se suoče sa krađom identiteta, finansijskom prevarom ili čak sajber uhođenjem. Tempo, učestalost i kreativnost ovih napada će samo eskalirati, predstavljajući velike izazove za sve koji se bave sajber bezbjednošću.

 

Monolitne ranjivosti

U današnjem međusobno povezanom svijetu, oslanjanje na jedinstveni tehnološki lanac snabdijevanja postalo je sastavni dio današnje digitalne infrastrukture. Ovo pretjerano oslanjanje, međutim, predstavlja značajan rizik poznat kao monolitne ranjivosti.

Monolitne ranjivosti se odnose na slabosti u sistemu koje se mogu iskoristiti ako je jedan entitet unutar lanca snabdijevanja ugrožen. Posljedice takvih ugrožavanja mogu da se šire po cijeloj organizaciji, što dovodi do rasprostranjenog poremećaja. Osnovni uzrok monolitnih ranjivosti leži u tendenciji da se organizacije u velikoj mjeri oslanjaju na iste dobavljače tehnologije ili lance snabdijevanja.

Ova praksa, iako je zgodna i isplativa, stvara situaciju u kojoj bi jedan kompromitovani entitet mogao potencijalno da utiče na više sistema. Ovaj rizik je slikovito demonstriran u incidentu prekida rada CrowdStrike Falcon softvera 2024. godine, koji, prema nekim izvještajima, ima potencijal dostizanja 5,4 milijardi američkih dolara gubitka samo za kompanije sa liste Fortune 500.

Porast monolitnih ranjivosti može se pripisati nekolicini faktora. Jedan značajan faktor je sve veća složenost modernih sistema, koji se često oslanjaju na nekoliko ključnih dobavljača za kritične komponente. Ova koncentracija snabdijevanja stvara jednu kritičnu tačku koju zlonamjerni akteri mogu da iskoriste. Štaviše, kako tehnologija napreduje brzinom bez presedana, organizacije se bore da održe korak sa bezbjednosnim ažuriranjima i ispravkama, što dodatno pogoršava ovu ranjivost. Još jedan faktor koji doprinosi porastu monolitnih ranjivosti je rastuća sofisticiranost sajber prijetnji, jer zlonamjerni akteri prate trendove i razvoj tehnologije, koriste vještačku inteligenciju i usavršavaju svoje vještine.

Posljedice monolitnih ranjivosti mogu biti dalekosežne i pogubne za pojedince i organizacije. Jedan od najneposrednijih uticaja je široko rasprostranjeno ugrožavanje podataka, gdje su osjetljive informacije izložene neovlaštenim stranama. Pored toga, ove ranjivosti mogu dovesti do neovlaštenog pristupa kritičnim sistemima, potkopavajući povjerenje u dobavljače i potencijalno izazivajući značajne finansijske gubitke.

 

ZAKLJUČAK

Sajber bezbjednost se nameće kao kritična briga za organizacije u današnjem digitalnom okruženju zbog eskalacije broja dnevnih napada. Sve veća međusobna povezanost i složenost sistema pružili su obilje mogućnosti zlonamjernim akterima da iskoriste ranjivosti, zbog čega je od suštinske važnosti za pojedince i organizacije da razumiju izazove sa kojima se suočavaju u sajber bezbjednosti u 2025. godini i efikasno primjenjuju robustne bezbjednosne mjere.

Kontinuirana evolucija tehnologije dovela je do odgovarajućeg razvoja taktika koje koriste zlonamjerni akteri. Zbog toga je ostati u toku sa novim trendovima u sajber bezbjednosti ključno za održavanje snažnog bezbjednosnog stava. Ovo zahtijeva ne samo razumijevanje najnovijih prijetnji, već i predviđanje budućih, pošto se pejzaž sajber bezbjednosti stalno mijenja.

Jedan značajan izazov sa kojim se organizacije suočavaju danas jeste obim i raznovrsnost napada sa kojima se svakodnevno moraju boriti. Oni se kreću od phishing pokušaja do sofisticiranijih oblika zlonamjernog softvera, ucjenjivačkog softvera, napada uz pomoć vještačke inteligencije i naprednih trajnih prijetnji (eng. advanced persistent threat – APT). Da bi se efikasno suprotstavili ovim prijetnjama, organizacije moraju da razumiju izazove i prijetnje sa kojima se suočavaju i primjenjuju robustne mjere, jer je to od suštinskog značaja za današnje organizacije, pa i same pojedince.

SAJBER SAVJETI

Ulaskom u 2025. godinu, ključno je da ostati na oprezu i primjenjivati robustne mjere sajber bezbjednosti kako bi se zaštitili lični podaci, spriječili finansijski gubici i izbjegla krađa identiteta. U nastavku će biti riječi o najboljim praksama u sajber bezbjednosti koje će pomoći u stvaranju jake odbrane od zlonamjernih prijetnji i održavanju bezbjednog digitalnog okruženja:

1. Jedna od najčešćih ranjivosti koju koriste zlonamjerni akteri su slabe lozinke. Kako bi se efikasno zaštitili korisnički nalozi potrebno je koristiti jake, jedinstvene lozinke za svaki nalog. Jaka lozinka treba da ima najmanje 12 znakova, da sadrži mješavinu velikih i malih slova, brojeva i specijalnih znakova kako bi zlonamjernim akterima bilo teško da je pogode. Korištenje jedinstvenih lozinki za svaki nalog osigurava da, ako je jedan kompromitovan, ostali nalozi ostaju bezbjedni. Razmisliti i o korištenju menadžera lozinki za generisanje i skladištenje složenih lozinki bez problema sa njihovim pamćenjem;
2. U vremenu rada na daljinu i aplikacija u oblaku, bezbjednost mreže je kritična briga za organizacije širom svijeta. Jedan od načina implementacije mrežne bezbjednosti je primjena naprednih zaštitnih zidova (eng. firewalls) i sistema za detekciju/prevenciju upada (eng. Intrusion Detection/Prevention Systems – IDS/IPS). Ovi sistemi služe kao prva linija odbrane, blokirajući neovlašteni saobraćaj i upozoravajući bezbjednosne timove na sumnjive aktivnosti. Na taj način djeluju kao vitalni štit protiv potencijalnih sajber napada. Međutim, bezbjednost mreže nije samo tehnologija; takođe se radi o svijesti, budnosti i prilagodljivosti sa prijetnjama koje se stalno razvijaju. Zbog toga, jačanje bezbjednosti mreže zahtijeva proaktivan pristup koji kombinuje tehnološka rješenja sa budnošću i prilagodljivošću kako bi se osigurala privatnost, povjerenje i sigurnost digitalnih sistema i osjetljivih informacija;
3. U digitalnom prostoru gdje su podaci kritični, a sajber prijetnje velike, primjena robusnih kontrola pristupa je postala najvažnija. Ove mjere su dizajnirane da ograniče ulazak u kritične sisteme i osjetljive podatke samo na ovlaštena lica. Kontrola pristupa zasnovana na ulogama (eng. role-based access control – RBAC) je popularna strategija koja prilagođava dozvole prema ulozi pojedinca u organizaciji. Efikasan pristup zasnovana na ulogama zahtijeva redovna ažuriranja kako bi se osiguralo da su prava pristupa usklađena sa trenutnim ulogama posla. Ovaj pristup smanjuje mogućnosti za unutrašnje prijetnje i značajno smanjuje pokušaje neovlaštenog pristupa. Princip najmanje privilegija (eng. principle of least privilege – PoLP) je još jedan ključni aspekt, koji korisnicima daje samo minimalni nivo pristupa neophodan za efikasno obavljanje svojih zadataka. Redovni pregledi prava pristupa su od suštinskog značaja da bi se izbjeglo takozvano “puzanje privilegija” – gomilanje nepotrebnih dozvola tokom vremena. Pridržavanjem ovih principa i održavanjem budnog nadzora, organizacije mogu značajno ojačati svoj stav u oblasti sajber bezbjednosti i zaštititi vrijednu imovinu od potencijalnih ugrožavanja;
4. Šifrovanje igra ključnu ulogu u zaštiti osjetljivih informacija od neovlaštenog pristupa. Ovaj proces transformiše povjerljive podatke u format koji se ne može dešifrovati, čime ih čini beskorisnim za potencijalne uljeze čak i ako dođe do ugrožavanja podataka. Šifrovani podaci ostaju bezbjedni i zaštićeni sve dok ih ne dekodiraju ovlašćene strane koje posjeduju odgovarajući ključ. Važnost šifrovanja leži u njenoj sposobnosti da obezbijedi robustne mjere bezbjednosti za različite sisteme i aplikacije. Primjenom jakih strategija šifrovanja, organizacije mogu proaktivno da se pozabave ranjivostima pre nego što ih zlonamjerni akteri iskoriste. Ovo ne samo da jača ukupni položaj sajber bezbjednosti, već i pomaže usklađenost sa propisima i ispunjava zahtjeve polisa osiguranja od sajber odgovornosti. Pored šifrovanja na nivou sistema, važno je dati prioritet privatnosti podataka u svakodnevnoj komunikaciji. Također, korištenje aplikacija za razmjenu poruka sa enkripcijom od kraja do kraja (eng. end-to-end encryption), osigurava da privatni razgovori ostanu bezbjedni od potencijalnog prisluškivanja i neovlaštenog presretanja;
5. Zastarjeli softver je još jedna laka meta za zlonamjerne aktere, pa su redovna ažuriranja softvera ključna za održavanje robustne sajber bezbjednosti u poslovnom okruženju. Ova ažuriranja često uključuju osnovne ispravke koje štite od različitih vrsta sajber prijetnji, što ih čini vitalnim za smanjivanje rizika od iskorištavanja. Testiranjem i zakazivanjem automatskih ažuriranja za sav softver, uključujući operativne sisteme, aplikacije i bezbjednosne alate, organizacije mogu proaktivno da obezbijede svoju digitalnu imovinu od potencijalnih ugrožavanja. Ova praksa je posebno važna s obzirom na to da istraživanja pokazuju da bezbjednosne navike mogu biti ispod nivoa;
6. Autentifikacija u više koraka (eng. multi-factor authentication – MFA) dodaje još jedan sloj zaštite zahtjevajući od korisnika da obezbijede dva ili više faktora verifikacije prije nego što pristupe osjetljivim informacijama. Ovo može biti nešto što se zna, kao što je lozinka, nešto što se ima, kao što je mobilni uređaj, ili nešto što jeste, kao što su biometrijski podaci. U 2025. godini se očekuje da će autentifikacija u više koraka postati standard za većinu internet usluga zbog svoje poboljšane zaštite od neovlaštenog pristupa, jer su sigurnosni ključevi zasnovani na hardveru ili metode biometrijske autentifikacije generalno bezbjednije od kôdova zasnovanih na SMS porukama. Zbog svega navedenog, preporučuje se da se omogući autentifikacija u više koraka na svim kritičnim nalozima i da se zaposleni edukuju o njenom značaju;
7. Bezbjednost elektronske pošte podrazumijeva zaštitu pojedinaca i organizacije od sajber prijetnji kao što su phishing napadi koji ciljaju sisteme elektronske pošte. Imajući u vidu da su phishing napadi preko elektronskih poruka i dalje je jedan od najčešćih metoda koje koriste zlonamjerni akteri za dobijanje neovlaštenog pristupa, neophodno je edukovati zaposlene o prepoznavanju potencijalnih napada ove vrste. To podrazumijeva stvaranje kulture u kojoj će zaposleni još jednom provjeriti neobične zahtijeve, posebno one koji se odnose na novac ili podatke, ali i primjenu posebnog opreza sa bilo kojim porukama koje traže lične podatke, sadrže sumnjive veze ili izgledaju da su od nepoznatog pošiljaoca;
8. Redovne rezervne kopije su ključne za zaštitu vrijednih informacija od potencijalnih ugrožavanja podataka i ransomware One služe kao posljednja linija odbrane u takvim incidentima. Sveobuhvatna strategija pravljenja rezervnih kopija treba da uključuje i lokalno skladište i skladište u oblaku, uz redovno testiranje kako bi se osigurala mogućnost vraćanja podataka. Pored toga, važno je redovno procjenjivati efikasnost pravljenja rezervnih kopija i postupaka obnavljanja, uzimajući u obzir potpune i inkrementalne rezervne kopije i njihovo čuvanje na različitim lokacijama radi dodatne bezbjednosti od otkazivanja hardvera, prirodnih katastrofa ili sajber napada;
9. Obuka zaposlenih igra vitalnu ulogu u sajber bezbjednosti, jer osposobljava osoblje neophodnim vještinama da identifikuje različite prijetnje i reaguje na odgovarajući način. Preporučuje se kontinuirani program učenja kako bi zaposleni bili u toku sa novim prijetnjama i najboljim praksama. Gamifikovani moduli mogu poboljšati angažovanje i ojačati kritične koncepte. Fokus bi trebalo da se proširi izvan kancelarijskih mreža, obuhvatajući bezbjednosne rizike za rad na daljinu koji su postali sve prisutniji. Obuka bi trebala obrazovati osoblje o internim i eksternim rizicima sajber bezbjednosti, naoružavajući ih osnovnim vještinama za zaštitu IT mreže, sistema i uređaja svoje organizacije od potencijalnih napada;
10. Angažovanje spoljnog bezbjednosnog operativnog centra (eng. Security Operations Center – SOC) podrazumijeva delegiranje odgovornosti za praćenje i upravljanje bezbjednosnim događajima na eksternog specijalizovanog dobavljača usluga sajber bezbjednosti. Ovaj pristup nudi kontinuirani nadzor, otkrivanje prijetnji u realnom vremenu i usluge odgovora na incidente 24 sata dnevno. Saradnjom sa spoljnim bezbjednosnim operativnim centrom, organizacije mogu da imaju koristi od posvećene stručnosti i resursa bez troškova i opterećenja povezanih sa zapošljavanjem, obukom i zadržavanjem internog IT Ovaj strateški potez pomaže u jačanju opšteg položaja sajber bezbjednosti tako što se efektivno i efikasno bavi potencijalnim prijetnjama, dajući prioritet resursima na kritične ranjivosti i potencijalno smanjujući vrijeme oporavka nakon ugrožavanja ili napada;
11. Plan odgovora na sajber prijetnju je ključna komponenta u ublažavanju uticaja sajber napada. On navodi korake koje treba preduzeti nakon napada, fokusirajući se na identifikaciju prijetnji, ograničavanje štete i obnavljanje pogođenih sistema. Praktičan plan odgovora na sajber prijetnju treba često ažurirati i redovno testirati na efikasnost. Primarni cilj plana odgovora na sajber prijetnju je da omogući brz i efikasan odgovor na sajber incidente, čime se njihov uticaj smanjuje. Ovaj plan služi kao putokaz tokom izazovnih vremena, vodeći organizacije kroz proces procjene štete, obuzdavanja prijetnji, njihovog iskorjenjivanja, oporavka od napada i učenja lekcija za buduću prevenciju. Redovna ažuriranja i testiranja osiguravaju da plan odgovora na sajber prijetnju ostane relevantan u suočavanju sa evoluirajućim sajber prijetnjama. Od suštinske je važnosti dati prioritet razvoju i održavanju snažnog plana odgovora na sajber prijetnju kao dio bilo koje sveobuhvatne strategije sajber bezbjednosti;
12. Redovne revizije i penetracijsko testiranje su ključne komponente sveobuhvatne strategije sajber bezbjednosti, jer služe kao štit od potencijalnih prijetnji, obezbeđujući robusnost bezbjednosnog položaja organizacije u današnjem digitalnom pejzažu koji se brzo razvija. Sa jedne strane, redovne revizije služe kao ključno sredstvo za procjenu bezbjednosnog položaja organizacije identifikacijom slabosti koje bi potencijalno mogli da iskoriste zlonamjerni akteri. Ove revizije pružaju uvid u oblasti koje zahtevaju poboljšanje i pomažu u održavanju efikasnih bezbjednosnih mjera u skladu sa brzom evolucijom prijetnji. S druge strane, penetracijsko testiranje, simulira potencijalni sajber napad da bi se identifikovale ranjivosti unutar sistema. Redovnim sprovođenjem testova penetracije, organizacije mogu da izmjere svoju bezbjednosnu odbranu i da se brzo pozabave svim problemima na koje naiđu tokom ovih simulacija. Ovaj proaktivni pristup pomaže u sprečavanju zlonamjernih aktera da iskoriste slabosti u sistemu, čime se smanjuje rizik od neovlaštenog pristupa ili ugrožavanja podataka. I redovne revizije i penetracijsko testiranje su integralne komponente sveobuhvatne strategije sajber bezbjednosti, obezbeđujući da osjetljive informacije organizacije ostanu bezbjedne, čak i kada im se pristupa sa daljine;
13. Potrebno je podstaći kulturu sajber bezbjednosti ohrabrujući zaposlene da preuzmu aktivnu ulogu u zaštiti sopstvenih podataka kao i onih kompanije. Ovo može pomoći u stvaranju sigurnijeg digitalnog okruženja za sve uključene. Da bi se to postiglo, ključno je naglasiti i dati prioritet bezbjednosnim mjerama. Na taj način je moguće kreirati bezbjednije digitalno okruženje za sve uključene. Ovaj pristup ne samo da štiti organizaciju od potencijalnih prijetnji, već i podstiče svijest i razumijevanje najboljih praksi u oblasti sajber bezbjednosti među članovima osoblja. Redovne sesije obuke, ažuriranja i proaktivno otkrivanje prijetnji su suštinske komponente u održavanju ove kulture budnosti protiv evoluirajućih sajber prijetnji;
14. Implementacija arhitekture nultog povjerenja (eng. Zero Trust Architecture – ZTA) je bezbjednosni model zasnovan na principu “nikad ne vjerujte, uvijek provjeravajte”. On podrazumijeva usvajanje bezbjednosnog modela koji naglašava verifikaciju umjesto povjerenja, tretirajući svaki pokušaj pristupa kao potencijalnu prijetnju. Za razliku od tradicionalnih bezbjednosnih modela zasnovanih na perimetru, arhitektura nultog povjerenja se ne oslanja na jedan zaštitni zid, već pažljivo ispituje svakog korisnika, uređaj i radnju. Ovaj pristup ograničava pristup korisnika tako što zahtijeva stalnu verifikaciju i autentifikaciju, stvarajući na taj način više slojeva odbrane oko kritičnih podataka. Obrazloženje za implementaciju je dvostruko: prvo, rješava izazove koje postavlja rad na daljinu i računarstvo u oblaku, gdje bezbjednost zasnovana na perimetru postaje neadekvatna; drugo, smanjuje rizike smanjenjem površine napada. Ograničavanjem pristupa na osnovu korisničkih uloga i potreba, organizacije mogu značajno smanjiti svoju ranjivost na sajber prijetnje. Za efikasnu primjenu arhitekture nultog povjerenja, neophodno je edukovati zaposlene o njenom značaju i omogućiti autentifikaciju u više koraka na svim kritičnim nalozima kao što su elektronska pošta, bankarstvo i platforme na radnom mjestu. Ovo će obezbijediti široko usvajanje bezbjednosnih mjera u organizaciji, čime će se ojačati digitalna infrastruktura za sigurniju budućnost;
15. Sve navedeno naglašava važnost svijesti o aktuelnim problemima sajber bezbjednosti za zaštitu organizacije. Da bi se to postiglo, preporuka je da se prate renomirani bezbjednosni istraživači i organizacije na društvenim medijima ili pretplatom na njihove biltene koji pružaju ažuriranja o novim prijetnjama i najboljim praksama u digitalnom prostoru. Posredujući relevantne informacije o aktuelnim dešavanjima, organizacije mogu da donesu dobre odluke u vezi sa svojim bezbjednosnim mjerama. Ukratko, informisanje o najnovijim problemima u sajber bezbjednosti putem pouzdanih izvora i sprovođenje redovnih bezbjednosnih revizija u skladu sa novim pouzdanim informacijama, zajedno sa savremenim zaštitnim mjerama može pomoći organizacijama da efikasno zaštite svoju digitalnu imovinu.

Primjenom ovih najboljih praksi sajber bezbjednosti, koje obuhvataju mjere kao što su održavanje dobre sajber higijene, obuka o svijesti korisnika, bezbjednost mreže i planiranje reagovanja na incidente, moguće je uspostaviti snažan odbrambeni sistem koji štiti osjetljive podatke od neovlaštenog pristupa ili oštećenja u digitalnom svetu. Ovaj pristup ne samo da štiti pojedinca ili organizaciju, već i podstiče kulturu opreza protiv sajber prijetnji, obezbeđujući bezbjednost kako za korisnike tako i za samo poslovanje organizacije u godinama koje dolaze, sada u 2025. ali i u godinama koje dolaze.