AnyPwn: AnyDesk za Linux ranjivost

Sigurnosni istraživači tima V12 su objavili AnyPwn ranjivost koja omogućava izvršavanje kôda na daljinu prije provjere prava pristupa u aplikaciji AnyDesk za Linux. Na taj način se zlonamjernim akterima daje mogućnost sticanja administratorskog pristupa bez odobrenja korisnika. AnyPwn ranjivost potiče od greške u obradi mrežnih paketa, koja omogućava zlonamjernim akterima da preuzmu kontrolu nad sistemom putem posebno oblikovanih zahtjeva, čak i bez prethodne prijave.

ANYPWN RANJIVOST

Dosadašnja iskustva sa alatima za udaljeni pristup pokazuju da se ranjivosti često kriju ispod slojeva pouzdane infrastrukture, nalik na skrivenu tačku ulaza u inače bezbjednom sistemu.

Napad  AnyPwn iskorištava ranjivost koja uzrokuje prekoračenje granica memorijskog međuspremnika u dinamički dodijeljenoj memoriji prije provjere prava pristupa u aplikaciji AnyDesk za Linux verzije 8.0.2 i starije. Na taj način se zlonamjernim akterima omogućava sticanje administratorskog pristupa bez učešća korisnika ili potrebe za pristupnim podacima.

Iako su početne procjene bile usmjerene na tehničke osobine, dublja analiza otkriva sistemske praznine u praksama otkrivanja ranjivosti i u spremnosti organizacija za suočavanje sa neažuriranim sistemima. Priroda AnyPwn ranjivosti i njeno oslanjanje na moguće rasporede podataka u memoriji dodatno otežavaju strategije za ublažavanje rizika. Na taj način organizacije ostaju izložene sve dok se ne primijene odgovarajuća ažuriranja.

 

Prekoračenje granica memorije

Neodgovarajuća provjera dužina zlonamjernih korisnih tereta u protokolu za uspostavljanje i održavanje veze aplikacije AnyDesk stvara kritičnu ranjivost.

Rukovalac paketa toka režima 5 obrađuje navedene dužine bez provjere njihovog usklađivanja sa veličinama dodijeljenih međuspremnika. Ovim se zlonamjernim akterima otvara mogućnost iskorištavanja prekoračenja 32-bitnih cijelih brojeva tokom matematičkih operacija.

Ova greška u proračunu ima za posljedicu dodjelu prostora u dinamički dodijeljenoj memoriji koji je znatno manji od logičke dužine navedene u udaljenim zlonamjernim korisnim teretima, čime se omogućava oštećenje podataka susjednih memorijskih objekata. Napad koji koristi ranjivost AnyPwn iskorištava ovu nepodudarnost radi brisanja ranijeg zapisa kontrolne strukture i ubacivanja zlonamjernog kôda u dinamički dodijeljenu memoriju.

Mehanizam iskorištavanja oslanja se na precizno upravljanje zaglavljima paketa režima 5, pri čemu zlonamjerni akteri navode označene dužine koje se prelijevaju preko granica 32-bitnih vrijednosti kada se kombinuju sa nepromjenjivim veličinama zaglavlja objekta. Na taj način se pokreće nepodudarnost u dodjeljivanju prostora, čime se izaziva oštećenje memorijskih regiona smještenih pored međuspremnika sa prekoračenim granicama.

Nakon toga, napad koji koristi ranjivost AnyPwn iskorištava ovo oštećenje radi izgradnje lanaca programiranja orijentisanog na povratne vrijednosti (eng. return-oriented programming – ROP). Na taj način se koriste postojeći dijelovi kôda u dinamički dodijeljenoj memoriji radi izvršavanja proizvoljnih komandi.

Koriste se tehnike pripreme dinamički dodijeljene memorije kako bi se uticalo na raspored podataka, čime se povećava vjerovatnoća postavljanja objekata podložnih iskorištavanju u blizini oštećenog međuspremnika.

Zlonamjerni akteri šalju niz paketa režima 5 sa pažljivo oblikovanim dužinama i podacima zlonamjernog korisnog tereta, kako bi poravnali ciljne strukture unutar predvidljivih memorijskih regiona. Iako uspjeh zavisi od mogućih rasporeda podataka u memoriji, ranjivost AnyPwn pokazuje na koji način se takvo poravnanje može mijenjati kroz ponovljene pokušaje.

Osnovni uzrok ove ranjivosti leži u nedovoljnoj provjeri granica za 32-bitne matematičke operacije tokom izračunavanja veličine međuspremnika. Ovaj propust daje mogućnost zlonamjernim akterima da u potpunosti zaobiđu provjere odobravanja, čime se stvara scenarij u kojem udaljeni unos direktno upravlja odlukama o dodjeljivanju memorije.

Ranjivost AnyPwn iskorištava ovaj propust pokretanjem prekoračenja granica u dinamički dodijeljenoj memoriji, pri čemu se prepisuju kritični pokazivači ili adrese povratka funkcija. Na taj način se tok izvršavanja usmjerava ka lancima programiranja orijentisanog na povratne vrijednosti (ROP) pod kontrolom zlonamjernih aktera.

 

Nasumična priroda podataka u memoriji

Ovaj napad se oslanja na moguće rasporede podataka u memoriji, zavisno od obrazaca dodjele memorije unutar okruženja za izvršavanje ciljnog sistema. Zlonamjerni akteri moraju stvoriti određene uslove u kojima se međuspremnik sa prekoračenim granicama nalazi pored predvidljivog objekta, čime se dobija mogućnost prepisa kritičnih metapodataka i ubacivanja proizvoljnog kôda.

Ova zavisnost unosi promjenjivost u stope uspješnosti, što zahtijeva višestruke pokušaje, osim ako zlonamjerni akter ne može upravljati ili predvidjeti stanje dinamički dodijeljene memorije kroz prethodne odnose sa uslugom. Ranjivost AnyPwn iskorištava ovu neizvjesnost primjenom tehnika pripreme radi poravnavanja dodjele memorije, iako njena efikasnost i dalje zavisi od podešavanja karakterističnih za sistem i uslova opterećenja.

Iako napad funkcioniše bez provjere prava pristupa ili učešća korisnika, njegovo oslanjanje na moguće rasporede podataka u memoriji ograničava neposredan uspjeh izvršavanja u okruženjima u kojima je razdvajanje memorije visoko. Zlonamjerni akteri se često odlučuju za uzastopno ispitivanje ciljnih sistema kako bi otkrili povoljne rasporede podataka u memoriji prije primjene zlonamjernih korisnih tereta.

Ovaj pristup se razlikuje od napada zasnovanih na unaprijed utvrđenim pravilima koji garantuju izvršavanje kôda po isporuci. Ipak, on ističe na koji način se napad koji koristi ranjivost AnyPwn prilagođava ograničenjima iz stvarnog svijeta, poput promjenjivih radnih opterećenja sistema i verzija softvera. Neizvjesna priroda ovog napada komplikuje otkrivanje, budući da uspješno iskorištavanje može ostaviti malo forenzičkih tragova u poređenju sa jasnijim metodama oštećenja memorije.

Sposobnost ranjivosti AnyPwn da podigne nivo privilegija na administratorski (eng. root) nivo proizilazi iz činjenice da se ova usluga u sistemu Linux podrazumijevano izvršava sa povišenim dozvolama. Nakon što se ranjivi međuspremnik prelije, zlonamjerni akteri mogu prebrisati pokazivače funkcija ili lance programiranja orijentisanog na povratne vrijednosti (ROP) radi pozivanja sistemskih poziva u kontekstu navedene usluge.

Ovaj mehanizam u potpunosti zaobilazi tradicionalne kontrole pristupa, s obzirom na to da se tokom iskorištavanja ne odvija nikakvo učešće korisnika niti provjera pristupnih podataka. Model izvršavanja bez klika u ovom napadu eliminiše potrebu za društvenim inžinjeringom ili kampanjama lažnog predstavljanja. Na taj način postaje posebno opasan u okruženjima u kojima je aplikacija AnyDesk izložena nepouzdanim mrežama bez segmentacije.

Uprkos svojoj tehničkoj složenosti, napad koji koristi ranjivost AnyPwn i dalje zavisi od direktnog TCP pristupa na port 7070 i nije kompatibilan sa vezama zasnovanim na posrednicima, kako se može zaključiti iz izjave proizvođača. Ovo ograničenje sužava njegov domet na sisteme podešene za komunikaciju od tačke do tačke, a ne na one koji usmjeravaju saobraćaj kroz centralizovane posrednike.

Zlonamjerni akteri i dalje mogu ciljati izložene krajnje tačke u oblaku ili pogrešno podešene zaštitne zidove, gdje podrazumijevano ponašanje aplikacije AnyDesk dozvoljava pristup bez provjere prava pristupa. Oslanjanje ovog napada na takve mrežne uslove naglašava važnost ograničavanja izloženosti porta 7070 kao strategije za ublažavanje rizika, sve dok se ispravke ne primijene na svim ugroženim instalacijama aplikacije AnyDesk.

 

Izloženost mreže i nejasnoća u vezi sa posredničkim serverima

Direktna izloženost TCP porta 7070 ostaje kritičan vektor za iskorištavanje ranjivosti AnyPwn, jer zlonamjerni akteri koriste obrasce saobraćaja bez provjere prava pristupa, bez potrebe za učešćem korisnika ili odobravanjem veze.

Zaštitni zidovi i politike bezbjednosti u oblaku često ne blokiraju takve napade zbog nedostatka tokena za provjeru prava pristupa ili potpisa specifičnih za protokol. Na taj način izloženi sistemi ostaju ranjivi na neposredno ugrožavanje kroz ovaj port.

Podrazumijevana podešavanja usluge AnyDesk za Linux sa administratorskim privilegijama dodatno pogoršavaju rizike, čime se omogućava potpuni pristup sistemu sa udaljene krajnje tačke bez dodatnih privilegija.

Dostupnost posredničkih servera unosi neizvjesnost u okruženje prijetnji, s obzirom na to da su sigurnosni istraživači potvrdili mogućnost da isti tok izvršavanja u kôdu, koji iskorištava ranjivost AnyPwn, bude dostupan putem veza sa posrednicima.

Iako je kompanija AnyDesk navela da je propust ograničen na direktne veze u sistemu Linux, odsustvo definitivne provjere ostavlja organizacije u neizvjesnosti u vezi sa tim da li infrastruktura posrednika u potpunosti ublažava izloženost. Ova nejasnoća otežava strategije segmentacije mreže i ističe praznine u transparentnosti proizvođača u pogledu obima površine napada.

Saobraćaj bez provjere prava pristupa usmjeren na port 7070 često zaobilazi tradicionalne sisteme za otkrivanje upada, jer pokušajima iskorištavanja nedostaju prepoznatljivi zlonamjerni korisni tereti ili sekvence za pokretanje veze.

Zlonamjerni akteri koriste moguće rasporede podataka u memoriji kako bi pokrenuli rušenja sistema ili izvršavanje proizvoljnog kôda. Na taj način otkrivanje nepravilnosti postaje zavisno od neuobičajenih ponovnih pokretanja usluge ili neočekivanih pokretanja procesa od strane pozadinskog softvera AnyDesk sa administratorskim privilegijama.

Odsustvo CVE identifikatora dodatno odlaže standardizovane mjere za ublažavanje rizika, čime se branioci primoravaju da se oslanjaju na ručna pravila zaštitnog zida i nadzor krajnjih uređaja radi ranih signala upozorenja povezanih sa aktivnošću ranjivosti AnyPwn.

 

Tiha ispravka proizvođača

Odgovor kompanije AnyDesk na ranjivost AnyPwn izrazito se razlikovao od industrijskih normi, što dokazuje izostavljanje CVE identifikatora i zvaničnog sigurnosnog obavještenja. Iako je kompanija objavila verziju 8.0.3 u junu 2026. godine kako bi riješila propust, ispravku je opisala samo kao ispravku greške koja može dovesti do rušenja, izostavljajući kritične detalje o rizicima izvršavanja kôda na daljinu prije provjere prava pristupa.

Ova nejasnoća učinila je alate za upravljanje ranjivostima neefikasnim. Na taj način su organizacije koje se oslanjaju na standardne protokole za primjenu ispravki ostale nesvjesne prijetnje koju predstavlja napad koji iskorištava ranjivost AnyPwn, sve dok dokaz kôda za iskorištavanje nije javno objavljen u oktobru 2026. godine.

Odluka proizvođača da ukloni verziju 8.0.2 sa svoje stranice za preuzimanje dodatno je prikrila razvoj događaja i obim problema. Istraživači su primijetili da je binarna datoteka obrisana nakon objavljivanja videozapisa sa dokazom koncepta iskorištavanja (eng. proof of concept – PoC). Ovaj potez otežao je forenzičku analizu za bezbjednosne timove koji su pokušavali da prate intervale izloženosti.

Ova radnja, u kombinaciji sa odsustvom CVE identifikatora, stvorila je neodređenost u vezi sa tim da li su druge verzije u seriji 8.x dijelile istu ranjivost, čime su administratori primorani da ručno provjeravaju instalacije umjesto da se oslanjaju na automatizovane alate.

Nedostatak transparentnosti u vezi sa napadom koji iskorištava ranjivost AnyPwn protezao se i na strategiju komunikacije kompanije AnyDesk, koja je dala prednost operativnoj tišini u odnosu na jasnoću za zainteresovane strane.

Uzdržavanjem od priznavanja ozbiljnosti iskorištavanja u svojim bilješkama o izmjenama ili savjetodavnim materijalima, kompanija je nesvjesno odložila napore za ublažavanje rizika za organizacije koje koriste neažurirane klijente za Linux.

Ovaj pristup se razlikuje od standardnih praksi otkrivanja koje naglašavaju jasnu kategorizaciju rizika i djelotvorne korake za sanaciju. Na taj način su bezbjednosni timovi primorani da sastavljaju nepovezane informacije o ranjivosti koja može omogućiti administratorski pristup kroz usluge aplikacije AnyDesk bez učešća korisnika.

 

Priprema memorije i manipulacija izvršavanjem

Ovaj napad iskorištava podešavanje rasporeda memorijskih blokova prema veličinskim razredima koje koristi mehanizam za dodjelu memorije, osiguravajući da se ciljni objekat pozicionira pored međuspremnika sa prekoračenim granicama.

Ovaj proces stvara predvidljive uslove za oštećenje metapodataka ili pokazivača unutar dodijeljenih blokova, što postaje kritično kada AnyPwn ranjivost pokrene upisivanje izvan granica tokom obrade zlonamjernog korisnog tereta. Faza pripreme oslanja se na statističku vjerovatnoću, a ne na unaprijed određenu kontrolu nad dodjelom memorije, unoseći promjenjivost u stope uspješnosti kroz različita podešavanja sistema i radna opterećenja.

Postavljanje objekta žrtve zavisi od poravnavanja određenih dodjela u dinamički dodijeljenoj memoriji sa regionima sa prekoračenim granicama kako bi se prebrisale kritične strukture podataka ili pokazivači funkcija.

Zlonamjerni akteri to iskorištavaju ubacivanjem kontrolisanih zlonamjernih korisnih tereta koji prepisuju dijelove kôda za prebacivanje niza, odnosno male isječke kôda koji se koriste za preusmjeravanje toka izvršavanja, čime se zaobilaze standardne zaštite toka kontrole, poput nasumičnog rasporeda adresnog prostora (eng. address space layout randomization – ASLR).

AnyPwn ranjivost iskorištava ove prepisane dijelove kôda kako bi uspostavila lanac instrukcija koji omogućava pozivanje funkcije za izvršavanje sistemskih naredbi, čime se omogućava izvršavanje proizvoljnih komandi sa administratorskim privilegijama.

Iako uspjeh napada zavisi od tačno određenog rasporeda podataka u memoriji, ovaj primjer pokazuje kako zlonamjerni akteri mogu zaobići savremene mehanizme zaštite memorije ciljanim iskorištavanjem načina na koji sistem dodjeljuje i oslobađa memoriju.

Ovakav pristup ukazuje na ograničenja oslanjanja isključivo na podrazumijevane mehanizme zaštite, bez dodatnih mjera kao što su provjera ispravnosti toka izvršavanja softvera i hardverski podržane zaštitne mjere. Mogućnost iskorištavanja ranjivosti AnyPwn za prepisivanje dijelova kôda koji omogućavaju promjenu položaja niza ukazuje na ranjivosti u načinu na koji pojedini mehanizmi za dodjelu memorije obrađuju uzastopne memorijske blokove usklađene s veličinskim razredima, naročito pri velikom broju operacija u kratkom vremenu.

Poziv funkcije za izvršavanje sistemskih naredbi odvija se nakon što su oštećenje dinamički dodijeljene memorije i preuzimanje kontrole nad dijelovima kôda završeni. Pritom napad povezuje dijelove programskog kôda koji omogućavaju usmjeravanje izvršavanja pomoću povratnih adresa (ROP) kako bi neposredno pozvao funkciju za izvršavanje sistemskih naredbi.

Ovaj završni korak zaobilazi uobičajene mehanizme zaštite na nivou aplikacije iskorištavanjem naslijeđenih administratorskih privilegija procesa aplikacije AnyDesk, čime se omogućava izvršavanje naredbi s najvišim nivoom ovlaštenja na ciljnom sistemu. Oslanjanje ranjivosti AnyPwn na ovaj mehanizam pokazuje kako zlonamjerni akteri mogu iskoristiti postojeće tokove izvršavanja programskog kôda za izvršavanje proizvoljnih naredbi na sistemima na kojima zaštitne mjere nedostaju ili nisu dosljedno primijenjene.

 

ZAKLJUČAK

Odsustvo CVE identifikatora i zvaničnog savjetodavnog dokumenta od strane kompanije AnyDesk naglašava strukturnu napetost između transparentnosti proizvođača i operativne hitnosti, otkrivajući na koji način kritične ranjivosti u alatima za udaljeni pristup mogu proći kroz mehanizme otkrivanja bez uzbune.

Iako ranjivost AnyPwn pokazuje tehnički put do ugrožavanja na administratorskom nivou, njeni  širi uticaji leže u narušavanju povjerenja kada proizvođači prikrivaju detalje ispravke pod nejasnim opisima poput ispravki rušenja softvera. Ovaj obrazac nosi rizik uođenja nejasnih bezbjednosnih praksi koje ostavljaju organizacije ranjivim sve dok se napadi ne pojave nezavisno.

Oslanjanje na direktne TCP/7070 veze za pristup bez provjere prava pristupa ističe dublju protivrečnost: alati za upravljanje na daljinu osmišljeni su da budu nevidljivi, no njihova izloženost postaje teret kada su pogrešno podešeni ili zastarjeli. Ranjivost AnyPwn pojačava ovu razliku pretvarajući funkciju nepraćenog pristupa u tačku ulaza bez potrebe za učešćem korisnika, dovodeći u pitanje pretpostavke o tome kako treba čuvati podizanje nivoa privilegija u hibridnim okruženjima.

Prethodna ugrožavanja podataka i prethodne ranjivosti, poput one označene kao CVE-2025-27918, sugerišu da izvorni kôd kompanije AnyDesk ponovo nije uspio da riješi nedostatke u nepodudarnosti provjere unosa, ukazujući na ponavljajući niz u praksama bezbjednog razvoja, a ne na izolovan incident.

Napad korištenjem AnyPwn ranjivosti ne postoji izolovano; on se pridružuje nizu ranjivosti alata za udaljeni pristup koje su iskorištene kao oružje u kampanjama ucjenjivačkog softvera i napadima državnih aktera, mijenjajući način na koji sigurnosni stručnjaci moraju pristupiti segmentaciji i nadzoru prijetnji bez klika.

Dok se organizacije bore sa posljedicama napada AnyPwn, odsustvo standardizovanih okvira za ublažavanje rizika prilagođenih scenarijima izvršavanja kôda na daljinu prije provjere prava pristupa postavlja pitanje da li trenutni protokoli za odgovor na incidente mogu da se prilagode ovakvim prikrivenim vektorima napada.

Mogućnost uspjeh napada, koji zavisi od rasporeda podataka u dinamički dodijeljenoj memoriji i uslova u memoriji, otkriva kritičnu slijepu tačku u modernim odbranama koje daju prednost otkrivanju zasnovanom na potpisima u odnosu na analizu ponašanja, ostavljajući sisteme izloženim sve dok se ispravke sveobuhvatno ne primijene.

Ono što ostaje neriješeno jeste dugoročna posljedica tretiranja alata za udaljeni pristup kao korisnih alata, a ne kao vektora rizika: kada proizvođači poput kompanije AnyDesk ne uspiju da transparentno saopšte ranjivosti, teret se prebacuje na sigurnosne timove da predvide napade prije nego što budu zvanično priznati.

Ranjivost AnyPwn nameće preispitivanje na koji način organizacije balansiraju pogodnost u radu na daljinu naspram rastućih troškova neažuriranog softvera u eri u kojoj napadi bez klika određuju granice operativne bezbjednosti.

 

PREPORUKE

Pojava napada AnyPwn otkrila je kritične ranjivosti u alatima za udaljeno upravljanje, čime se ističu rizici koje nameću prakse neobjavljenog ažuriranja i odloženog objavljivanja informacija. Dok se organizacije suočavaju sa posljedicama ove ranjivosti, koja omogućava izvršavanje kôda na daljinu (RCE) bez prethodne provjere identiteta i bez ikakvog učešća korisnika, otklanjanje ovog propusta je od suštinskog značaja. Navedene smjernice mogu doprinijeti jačanju bezbjednosti i smanjenju izloženosti:

1. Sprovoditi hitna softverska ažuriranja prelaskom na verziju 0.3 aplikacije AnyDesk za Linux ili noviju. Odgađanje ispravki ostavlja sisteme podložnim iskorištavanju putem direktnog TCP porta 7070, koji napad AnyPwn cilja bez zahtijevanja svjesnog učešća korisnika ili provjere identiteta. Osiguravanje da su svi krajnji uređaji opremljeni najnovijim ispravkama smanjuje izloženost riziku u stvarnom vremenu.
2. Sprovoditi segmentaciju mreže radi izolacije aplikacije AnyDesk za Linux u određene segmente sa strogim kontrolama ulaznog i izlaznog saobraćaja. Na taj način se ograničava bočno kretanje ukoliko je sistem ugrožen i sprečava se da zlonamjerni akteri iskoriste administratorski pristup za preusmjeravanje ka osjetljivoj infrastrukturi, poput baza podataka ili unutrašnjih servera.
3. Koristiti sisteme za sprječavanje upada u mreži sa najnovijim potpisima koji ciljaju obrasce napada AnyPwn. Ova pravila treba da otkriju neobičan saobraćaj na portu 7070, uključujući ponovljene pokušaje povezivanja ili neočekivana ponovna pokretanja usluga koja mogu ukazivati na pokušaje iskorištavanja.
4. Uspostaviti stroge politike zaštitnog zida radi blokiranja direktnog TCP pristupa portu 7070 iz mreža kojima se ne vjeruje. Uslovljavanje svih povezivanja kroz posredničke servere aplikacije AnyDesk, što je proizvođač potvrdio kao neugroženo, smanjuje izloženost uz istovremeno održavanje funkcionalnosti za korisnike.
5. Unaprijediti mogućnosti bilježenja i praćenja za usluge aplikacije AnyDesk, sa fokusom na otkrivanje neobičnog dolaznog saobraćaja ili neočekivanog ponašanja procesa (na primjer, podređeni procesi koje pokreće aplikacija AnyDesk sa administratorskim pravima). Forenzička analiza memorije srušenih procesa isto tako može otkriti tragove u dinamički dodijeljenoj memoriji koji ukazuju na pokušaje iskorištavanja.
6. Zahtijevati stalno skeniranje ranjivosti radi prepoznavanja zastarjelih klijenata aplikacije AnyDesk za Linux u svim mrežnim segmentima. Starije verzije poput 8.0.1 ili 8.0.2 mogu dijeliti isti ranjivi put kôda, a njihovo prisustvo moglo bi ukazivati na mogući vektor napada za iskorištavanje ranjivosti AnyPwn.
7. Uključiti se u sistem izvora obavještajnih podataka o prijetnjama koji označavaju poznate obrasce iskorištavanja povezane sa napadom AnyPwn. Ovim se omogućava proaktivno otkrivanje aktivnosti skeniranja koje ciljaju port 7070 ili drugih mjerila povezanih sa napadima izvršavanja kôda na daljinu (RCE) bez prethodne provjere identiteta na alatima za udaljeno upravljanje.
8. Razviti planove za odgovor na sajber prijetnju prilagođene scenarijima koji uključuju napad AnyPwn, uključujući korake za izolaciju ugroženih sistema i obnovu rada korištenjem bezbjednih rezervnih kopija. Oponašanje pokušaja iskorištavanja tokom vježbi timova za simulaciju napada isto tako može potvrditi spremnost.
9. Zahtijevati provjeru identiteta u više koraka (MFA) za administratorski pristup podešavanjima softvera AnyDesk, iako se sam napad ne oslanja na pristupne podatke. Na taj način se dodaje dodatni sloj odbrane protiv bočnog kretanja nakon iskorištavanja ili podizanja nivoa privilegija.
10. Poboljšati interne programe obuke radi podizanja svijesti o rizicima koje nameću alati za udaljeno upravljanje i posljedicama ranjivosti poput ranjivosti AnyPwn. Zaposleni treba da razumiju na koji način se neažurirani sistemi mogu iskoristiti bez učešća korisnika, čime se naglašava potreba za strogim upravljanjem ispravkama.
11. Preispitati politike korištenja alata trećih strana kako bi se osiguralo da se rješenja za udaljeno upravljanje raspoređuju isključivo tamo gdje je apsolutno neophodno i uz smanjenu izloženost površine napada. Alternative ili dodatne bezbjednosne kontrole mogu biti neophodne ukoliko se profil rizika napada AnyPwn procijeni kao previše visok za određena okruženja.

Navedene preporuke obuhvataju i hitne korake za ublažavanje prijetnji i dugoročne strategije otpornosti, čime se osigurava da se organizacije mogu odbraniti od prijetnji poput napada koji koristi ranjivost AnyPwn, uz istovremeno održavanje operativne neprekidnosti u okruženjima hibridnog rada.